San čula da nam se zatvara Konzum. I to ne bilo koji, nego upravo  onaj manji, kojem gravitiraju stanari starogradske jezgre. Dakle, ključ u bravu odnosi se na kazališni Konzum, zbog kojeg je zgrada kina/kazališta Gandusio, bivala jednom od najposjećivanijih kulturnih ustanova u Gradu.

To što su sugrađani više pažnje posvećivali dnevnoj špeži, a turisti mortadeli i jogurtu nego li domaći kino premijeri, znalo je stvoriti redove ispred hrama kulture. Na djelu se, naime, pokazala sinergija tjelesnog i duhovnog, želuca i zabave.

San čula i da je tome došao kraj. Točku na i, odlučila je postaviti (opet u sinergiji s gradom) ravnateljica Učilišta, koja smatra kako je puku dosta kupovine higijenskih uložaka i krastavaca u jednoj te istoj zgradi (doduše s dva zasebna ulaza), a koja ponosno nosi naziv 'Antonio Gandusio' po jednom od najvećih rovinjskih  kazališnih i filmskih komičara.

Bog neka joj da zdravlja. Domislila se onog što većina zna no, za razliku od te većine poduzela je ne jedan, već nekoliko koraka naprijed kako bi se u novooslobođenom prostoru marketa smjestila prva prava kazališna kavana.

Zbog te namjere moja je pametna unučica Meri rekla da bi se prvoj violini Pučkog učilišta trebala dodjeliti dirigentska palica. I to ne zato da bi njome mahala i lupala po glavama urbanista, arhitekata, konzervatora i političara koji nam kroje Grad, već zato da bi uvela malo reda u gradske prostore.

Za početak, smatra unuka Meri trebala bi "zauzeti" i pod svoje staviti Careru. Izmjestiti sve ono što joj ne pripada i postaviti ono što bi Ulici vratilo identitet i valjani razlog njenog trgovačkog postojanja. No, za razliku od unuke Meri, koja je kao i sva mladost nestrpljiva, ja sam razvojem (točnije rečeno najavom) događaja zadovoljna. Ma' samo da se krene.

Jer, pitoreskno barokno zdanje koje nam je ostavio jedan od rovinjskih gradonačelnika Nicolo de Califfi, svojom namjenom i unutrašnjim sadržajima treba opravdati ovu hvalevrijednu i nesebičnu ostavštinu jednog Rovinjca, svim Rovinjcima.  

Vaša šjora Mafalda