MARINKO RADE nakon osvajanja najvažnije Državne nagrade za znanost: OSTAJEM KUĆI. BAREM ZASAD!

Doktor znanosti, Marinko Rade, ravnatelj rovinjske Specijalne bolnice za ortopediju i rehabilitaciju „dr. Martin Horvat“ osvojio je napokon i prvo domaće veliko priznanje, Državnu nagradu za znanost za 2019.

Nagradu je osvojio za istraživanje koje će imati veliki značaj za dijagnostiku i liječnje križobolje i degeneracije intervertebralnih diskova.

Jeste li proslavili i jesu li se dojmovi slegli?

Proslavio jesam u krugu obitelji. Dojmovi se još slažu i mislim da još ni sam nisam svjestan što se dogodilo i što će to sve značiti za mene. U svakom slučaju, ovo su jako zanimljiva vremena za mene.

Napisali ste u jednom postu na Vašem Facebook profilu kako ovako nešto niste očekivali zbog Vaših godina odnosno kako se smatrate premladim za primiti takvo postignuće?

Očito sam griješio. Stvar je u tome da je to najveća nagrada za znanost koju je moguće osvojiti u Republici Hrvatskoj i mogu je dobiti samo dvije ili tri osobe po jednom znanstvenom polju. Na području medicine i zdravstva ove nas je godine bilo dvoje, a to se obično događa na kraju karijere pa se nadam da mi nisu to htjeli poručiti.

Iza Vas već jesu brojna priznanja i nagrade struke i kolega. No, dobiti nagradu na domaćem terenu je posebna stvar, je li tako?

Ma naravno da je. Uvijek je najteže doma. Mada sam ja već dobio nekoliko svjetskih i međunarodnih nagrada. Od 2013. godine naovamo redovito dobivamo barem jednu ili dvije nagrade. Govorim u množini jer uvijek radim u timu; neke nagrade smo dobili kao tim, neke sam dobio ja osobno. Doduše, nekad su nagrade dobili članovi mog tima, a ja ne. Ali to je život.

Možemo Vas zamoliti da nam pojasnite što točno dokazuje i na što ukazuje desetogodišnje istraživanje za čije ste rezultate dobili nagradu?

Mi znamo da je degeneracija intervertebralnih diskova u kralježnici povezana s teškom križoboljom. Govorim o teškim križoboljama zbog kojih se bude na bolovanju po mjesec ili više dana. Znali smo i da u jednom trenutku našeg života diskovi počnu degenerirati ali se nije znalo zašto. Proveli smo istraživanje na 936 blizanaca u Londonu i dokazali kako je uzrok lezija jedne iznimno tanke hrskavice koja se nalazi između intervertebralnog diska i kralješka te da je genetska komponentna toga predominantna. Naime, 55 posto devijacija je kodificirano u genom, nažalost. Dokazali smo i da je najbolji pristup problemu stupnjevanje lezija te u kojem stupnju se i kada može očekivati degeneracija intervertebralnog diska. Dakle, dokazali smo uzrok, najbolji način za mjerenje i točku nakon koje nema povratka. To je odlično jer čim vidite jednu malo leziju, makar ona bila neznatna, možete par godina unaprijed znati da će taj disk degenerirati i tako dobiti čitav jedan target za nove terapije. Predviđanje godinama unaprijed je strašno bitno. Način na koji ćemo situacije potom popravljati još se testira po cijelom svijetu; bio sam u europskim timovima koji su provodili testiranja liječenja matičnim stanicama i sad znamo da to nije zadovoljavajući način terapije tih tegoba. Ali barem smo otvorili čitav jedan novi fokus i prijavili smo još jedan projekt kojim ćemo testirati neke druge varijante.

Važno je naglasiti da konačno imamo vremensku komponentu degeneracija i točno možemo vidjeti što je čemu prethodilo te taj proces možemo i zaustaviti na vrijeme.

Jeste li nakon ovog priznanja dobili ponude za prelazak u kakvu drugu bolničku ustanovu ili znanstvenu instituciju?

Jesam, ali ostajem kući. Barem zasad.

Ostavite komentar