CRNA STATISTIKA U Istri svake godine jedna ubijena žena JADRANKA ČERNJUL: Iz Sigurne kuće žene i djeca izlaze kao druge osobe!

Obilježava se Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Do danas i dalje nemaju svi dijelovi Hrvatske skloništa za žene žrtve nasilja.

U Istri pak posljendjih 13 godina djeluje Sigurna kuća čija se je ravnateljica Jadranka Černjul osvrnula na stanje u Županiji kazavši da situacija ide na bolje.

„Prije dvadeset godina mi na našem području nismo uopće imali instituciju ili broj telefona na koji se žene mogu javiti“.

O nasilju se više ne šuti, kaže Černjul i žene odvažnije nego na počecima djelovanja Sigurne kuće Istra okrenu njihov broj tražeći pomoć.

„Od kada djelujemo bilo je gotovo 1 200 poziva, a psihološku i pravnu podršku je potražilo više od 900 žena što je velika brojka jer se sa svakom od njih čujemo po nekoliko puta.“

Pod krovovima Sugurne kuće Istra do sada je sklonjeno 312 žena, od toga 178 djece. I dok policijska izvješća govore o smanjenju prijavljenih zločina nad ženama, ostaje crni podatak da su u posljednjih dvadeset godina u Istarskoj županiji ubijene 22 žene.

„Srećom, u 2019. godini nema takvog slučaja“, rekla je Černjul.

U najčešćem su slučaju žrtve kaznenih djela od strane člana obitelji ili bliske osobe upravo žene. Primjera radi, u 12 mjeseci 2018. godine, od ukupno 337 žrtava nasilja, njih 52 bili su muškarci, sve ostalo žene.

Također, od 315 počinitelja kaznenih djela na štetu člana obitelji ili bliske osobe, njih 29 su bile žene, a 286 muškarci.

Žene se ne smiju bojati!

Na vrata Sigurne kuće Istra najčešće pokucaju mlađe žene s malom djecom, a sama organizacija ima dva ureda na javnoj adresi na kojima se obavlja prvi sastanak ili pruža pravno psihološka pomoć.

Skloništa su na tajnim adresama, a postoji i hodogram hitnog smještaja koji služi za dan ili dva, kada ženi usred noći treba smještaj, a u koji dolazi u pratnji policije.

„Žena se ne smije bojati! One se brinu što će biti ako nazovu Sigurnu kuću. Postoje i one žene koje nam se samo jave jer trebaju razgovor, imaju potporu svoje obitelji u borbi protiv nasilnika, ali imaju potrebu o tome progovoriti i sa nama. Nažalost, postoje i one koje nemaju kamo otići, nemaju posao ni novaca, imaju malu djecu i osjećaju da je pred njima zid, da nema izlaza. Ipak, moraju znati da izlaz postoji.“

Černjul ističe da ne treba umanjivati problem nasilja jer ono nije samo fizičko, statistički se veći dio odnosi na ekonomsko i psihičko nasilje.

„Nasilje se nad ženama provodi sistematski, bez da su one toga svjesne, samo se odjednom nađu u začaranom krugu nasilja“ kaže Černjul.

Posljedice su dugotrajne...

Ženama se ruši samopouzdanje negativnim porukama poput 'glupa si', 'nesposobna', 'lijena' i one odjednom, nakon dugotrajne izloženosti psihičkog zlostavljanja ne znaju samostalno funkcionirati.

Kada dođu u Sigurnu kuću ženama i djeci pruža se psihološka pomoć, a čest je i individualni rad sa žrtvama jer su posljedice nasilja velike i dugotrajne. Ipak, iz ove ustanove izlaze potpuno druge ličnosti, zadovoljno tvrdi Černjul.
„Trpjeti nasilnika radi djece najgora je odluka koju žena može napraviti jer neminovno je da djeca isto trpe nasilje u isto vrijeme. Oni vide, čuju i osjete da između roditelja nije normalan odnos. Djete upija. A otac ostaje otac, bez obzira otišla di majka od njega ili ne. Znam često reći 'bolje mirno spavati uz jednog roditelja, nego nemirno uz oba'“ kaže Jadranka Černjul, ravnateljica Sigurne kuće Istra.

Ostavite komentar