Vatrogasci diljem Hrvatske i Istre danas slave svog zaštitinika Svetog Florijana, a ujedno je današnji dan, 4. svibnja i službeno Dan vatrogasaca u Hrvatskoj.

Mnogi ih nazivaju herojima, onima koji ne biraju što će i kako odraditi, oni koji svoj život riskiraju za našu sigurnost.

Tome svjedočimo svakodnevno, od intervencija na brojnim požarištima, preko prometnih i drugih nesreća, interveniranja na potresom pogođenim područjima, skidanja mačaka sa stabala, izvlačenja pasa iz jama pa sve do neumornog volontiranja.

Povodom ovog posebnog njihovog dana, posjetili smo Javnu vatrogasnu postrojbu Rovinj i porazgovarali s čovjekom koji već niz godina, točnije desetljećima, obavlja ovaj važan posao.

Nenad Butković nedavno je dobio spomenicu za 30 godina aktivnosti, koju će proslaviti u studenom ove godine, a nama je otkrio detalje ovog napornog zvanja.

Kako ste se uopće odlučili biti vatrogasac?

Jednostavno. Zapravo sam radio u Uljaniku jedno određeno vrijeme, a onda sam 1994. godine odlučio pridružiti se Javnoj vatrogasnoj postrojbi Pula, nakon čega sam se 1999. godine prebacio u Javnu vatrogasnu postrojbu Rovinj.

Što u ovih 30 godina biste istaknuli da je bilo možda najneugodnije, strašnije, a što je bilo najljepše?

Moram reći da je 30 godina zaista dug period i da sam proživio zaista puno lijepih, a nažalost i manje lijepih trenutaka. Jednostavno je takva priroda posla.

Sjećam se jedne situacije kada smo bili na jednoj intervenciji u Golašu i onda nakon nekih dva do tri mjeseca sam bio u bolnici u Puli gdje su djelatnici bolnice vozili jednog pacijenta u kolicima koji ih je odjednom zaustavio.

"Stanite, stanite, ovog čovjeka poznam!" i tada mi je rekao: "Imao sam prometnu nesreću i Vi ste bili na intervenciji. Vi ste me spasili". To mi je baš urezalo u pamćenje. Neobično je da se ljudi u takvoj situaciji šoka uspiju sjetiti detalja, a posebno kada se sjete nakon dužeg vremenskog perioda.

Dodjela spomenice za 30 godina rada u Rovinju

Osim požara, što još zapravo sve spada pod intervencije kojima se bave vatrogasci?

Zaista se u svakodnevnom radu susrećemo s brojnim tehničkim intervencijama. Također, spašavamo ljude s visina i iz dubina. Spašavamo i životinje - najčešće mačke i ptice, ali primjerice spašavali smo i iguanu.

Znali su nas ljudi čak zvati i da imaju previše komaraca. Mislim, nevjerojatno, ali istinito.

Što radi vatrogasac kada nije na intervenciji? Šta sve ulazi u opis posla?

Radimo mi puno toga što ljudi ne znaju. U postrojbi imamo vatrogasne vježbe i razna predavanja. Radimo analize nekih intervencija, pogotovo težih intervencija, pa zajedno proučavamo što smo dobro odradili, što je moglo bolje... Mi zaista učimo kroz posao i na svakoj intervenciji nešto naučimo.

Jeste li u ovih 30 godina podučavali mlade vatrogasce koji vam dolaze u postrojbu?

Naravno. Uvijek se posvetimo mladima kada nam dođu. Stalno im nešto pokazujemo, na nešto im ukazujemo, objašnjavamo i pokušavamo prenijeti znanje koje imamo.

Iako moram reći da mi se čini da su današnji mladi malo pametniji, čini mi se da shvaćaju stvari brže nego što je to bilo u slučaju nas stariji vatrogasaca kad smo tek počeli obnašati ovu službu.

Jesu li mladi i dalje zainteresirani za vaš posao? Dolaze li mladi u postrojbu u jednakom broju kao što su dolazili u vašim počecima?

Moram reći da je prošao jedan period kada uopće nije bilo zainteresiranih mladih i kada nam uopće nisu stizali u postrojbu, no isto tako želim naglasiti da su nam u zadnje vrijeme ipak stigle mlade snage. Tako da eto, ima nade, mladi još uvijek dolaze i žele raditi ovaj posao.

Što bi poručili mladima, kako bi ih zainteresirali za ovaj posao?

Pa poručio bih svima da vrijedi probati! Najviše bih istaknuo da je neprocjenjiv osjećaj kada znaš da si nekome pomogao, a mi kroz naš čitavi radni vijek zapravo pomažemo - ljudima u spašavanju njihovih života i imovine te ih štitimo od raznih potencijalnih opasnosti, životinjama...

Upravo taj dobar osjećaj ispunjenosti nakon što se nekome pomogne bih istaknuo kao najljepši dio ovoga posla.

Planirate li ovaj posao raditi do mirovine?

Da da, koliko god me puste da budem tu!