Većina nas svoj je život započela pod budnim okom primalje, ili babice kako smo ih nekad zvali. Mi toga naravno nismo bili svjesni, ali našim je roditeljima ona u tom trenutku bila možda i najvažnija osoba na svijetu.

Onda, kako se život dalje razmatao i prošli su prvi dani, više nam primalje nisu bile potrebne i važne, sve dok nismo i sami postali roditelji. No, i tada su nam bile važne samo tih nekoliko prvih dana, a one su i dalje, svakog dana, pomagale da na svijet dođu nova djeca i uvijek su bile važne - koliko god mi to zaboravljali.

Današnji dan, 5. svibnja, pravi je dan da to promijenimo i podsjetimo se na ulogu primalja u svijetu u kojem živimo. Međunarodni dan primalja koji se obilježava bit će i ove godine na poseban način proslavljen u OB Pula, a više nam je otkrila Marta Varzić, predsjednica udruge „Primalja i obitelj“.

Dan otvorenih vrata rodilišta u Općoj bolnici Pula održao se ovog petka, a održana je i kratka edukacija o porodu, pripremi za trudnoću i babinju. Koja su možda najčešća pitanja koje ste dobili i možete li našim čitateljima odgovoriti na njih?

Žene budu dosta sve u strahu od prostora, od osoblja, na kraju krajeva to im je jedan trenutak u životu koji nikad nisu proživjele pa i sam strah od toga šta će im se desiti, kako će njihova beba biti, da li će se proći okej... I onda im je jako zanimljivo u stvari vidjeti, zbog toga i organiziramo Dan otvorenih vrata, vidjeti gdje će one to doći, šta će im se sve raditi, vole biti upućene u situaciju kojim tokom to ide, koliko će trajati, na kraju krajeva kod nekih hitnih stanja isto budu dosta izgubljene, ajmo reći, pa im nije jasno što se dešava.

Mislim da im je tu najpotrebniji taj razgovor sa primaljom, taj odnos sa primaljom koja će ih smiriti i koja će im reći da će sve biti u redu, koja će ih uputiti u situaciju daljnu i tako znaju biti jako nesigurne vezano za bebu, za novorođenče, šta treba s njom, kada se treba dojiti, kako se doji na kraju krajeva, kada je beba gladna, zašto plaće, i u stvari tu onda dobiju odgovore primalje i pomoć da prevlade taj svoj strah i da lakše to nekako prođe, da budu opuštene kroz tu cijelu situaciju, kroz tu nepoznanicu novu i lakše ih prihvate i lakše onda se uopće sa svojim novorođenčetom upoznaju i zbliže.

Foto: FB / Hrvatska komora primalja

Jesu li muškarci sve češće prisutni na porodu i budu li češće podrška ili smetnja?

Da, u 90 % slučajeva su prisutni. Moje osobno iskustvo, odnosno viđenje je da ih više žene trebaju, tu osobu koja će im biti tu kao potpora, dok sama pratnja, mislim da uopće nije svjesna što se dešava i koji je njihov zadatak tu.

Njima je bitno da oni budu svojim ženama podrška, a da ih ima u zadnje vrijeme puno, da, bude i naravno situacija gdje budu izgubljeni pa kao što ste rekli onako čak malo i smetaju. Odnosno nekad imamo posla čak s njima više nego sa samom rodiljom koja bude u tom svom porodu.

Ali educiraju se pa vidim razliku, na primjer, nazad par godina kako je to sve izgledalo i sada. Vidim da su puno više educirani i rodilje same, odnosno trudnice i pratnje njihove.

Što za Vas znači Međunarodni dan primalja, koji su problemi, a koje su najljepše strane ovog vrlo važnog posla?

Naša struka nije prepoznata u cijeloj Hrvatskoj. Mislim da sam narod, kao naravno i vladajući, ne prepoznaju vrijednost ovoga zvanja jer puno ljudi misli 'Dobro rodila si i najbitnija je ona fešta nakon poroda', a što će ta sama rodilja proživjeti, kako će se ona osjećati u tom danu koji će možda biti jedini u životu i da li će ona imati neke traume od samog toga poroda, to nekako je tabu tema u Hrvatskoj, uopće, ja to mislim čak na Balkanu.

Žena sve to može i sve to mora, no mislim da je čak strano pričati o tome u cijeloj Hrvatskoj, pričati što je ta žena sve proživjela, kako se osjećala... To bi joj trebao biti najljepši dan u životu, a kod nas na Balkanu je to postalo, ajmo reći, normala da se o tome ne priča i da to bude jedan jako traumatičan dan.

U stvari, primalje su te koje bi trebale biti potpore tim ženama, koje bi im trebale malo osvijestiti taj dan da se o tome priča i da se o tome nešto zna više. A dan primaljstva, u stvari, obilježavamo kako bi malo promovirali to primaljstvo, kako bi zaintrigirali mlade cure koje ne znaju što bi upisale da postoji ovo zvanje, iako ga je malo u Hrvatskoj, malo je škola i na kraju krajeva je samo jedan fakultet i ja mislim da to stvara veliki problem jer ne možemo se pomaknuti od te nulte točke i napredovati, zato što nas nema, niti se zna da postojimo.

Vidim da ni same rodilje koje dođu roditi ne znaju da je primalja tamo i da će ju ona poroditi, nego dosta nas nazivaju sestrama i liječnicama, a te su stvari takve zato što se ne priča o tome. A primalja bi trebala čak voditi cijelu trudnoću toj ženi, biti uz nju i uljepšati to sve.

Uglavnom, rekla bih da puno znači ako se čuje za taj dan, da bi ga trebalo možda čak i malo više promovirati kroz cijelu Hrvatsku da dođe do i vlade i ostalih da nas malo uzdignu.

Foto: Tatjana Kaštelan / HRT - Hrvatska radiotelevizija