Nakon dva mjeseca obrazovanja od kuće, već se mogu donijeti konkretni zaključci- neki su se snašli, nekima treba pomoć, ali i jedni i drugi žele natrag u klupe. Da je na učenicima veća odgovornost, to je jasno, osim svladavanja gradiva, neki tek sad uče svladavati i vrijeme, odnosno njime raspolagati.

A osim učenja teorije neki učenici našli su se i pred praksom koju treba obavljati bez mentora, unutar četiri zida kuće.

Razgovarali smo s učenicima Strukovne škole Eugen Kumičić iz Rovinja, sa kuharima, slastičarima, vodoinstalaterima i automehatroničarima kojima zadatke šalju profesori, a oni ih, samostalno rade kod kuće, ponkead i na zadovoljstvo vlastite obitelji.

Andrea Butarer je automehatroničar i maturant ove rovinjske škole, a svoju bi praksu radije obavljao u kakvom servisu kako se to uobičava. Ipak, okolnosti su drukčije, a iako se snalazi, više voli direktan kontakt s profesorima. No, i jedni i drugi su se snašli pa za neometanu komunikaciju koriste Microsoft Teams, a tako će i biti do daljnjeg.

Kolega mu, Vito Rajić učenik je 3. godine, smjera voloinstalater. – Nije teško, ali je zahtjevnije. Nikada nisam toliko radio kao do sada, jer nema više isprike, kaže Vito. Sve se treba napraviti, slikati i poslati. Tako funkcionira kućna praksa, a školsku rutinu je zadržao. Ustaje u 8 i okupiran je zadacima do 14 sati, ostatak dana i dalje mu ostaje kao slobodno vrijeme.

UKUĆANI KUHARA I SLASTIČARA UŽIVAJU PLODOVE UČENIČKE PRAKSE

A prvu godinu kuharstva u rujnu je upisao Noa Šarić kojemu je praksa za štednjakom na kućnoj adresi. Tomu se najviše vesele ukućani. – Profesori nam u prezentaciji pošalju recept, a mi onda to radimo i snimamo. Imali smo već i nekoliko ispitivanja, u redu je, kaže Noa i komentira kako je varanje na ispitu sada puno lakše, nema velike kontrole. Iako se je lijepo snašao i ne smatra da je puno izgubio u čitavoj ovoj situaciji, raduje se povratku u klupe jer je tamo dobiveno znanje puno kvalitetnije.

A učenica slastičarstva, druge godine, dolazi iz Rovinjskog Sela. Lea Radovan se kolačima i ostalim slasticama također bavi kući, uz svu radost ukućana koji degustiraju finalni poizvod njene prakse. – Lakše mi je raditi od kuće, ali nisam baš predana poslu, samo obavim, ne razmišljajući previše o zadatku i zato bih voljela da se škola vrati čim prije, priznaje Lea.

No, Leina se želja neće uslišiti, barem ne ove školske godine. Do rujna će nastaviti ovakav rad pa u cijeloj priči umiruje podatak da se nitko od sugovornika nije ozbiljno požalio na nove uvjete rada već su samo snažnije nego inače prigrlili tehnologiju koju ionako koriste.