Hrvatsku je zgrozila smrt mladog 18-godišnjaka koji je, nakon što je prebačen iz zatvora u bolnicu, tamo i preminuo nakon tri tjedna kome.

No, kako je moguće? Pitanje je to koje nam 10-ak puta dnevno proleti glavom, no zaista kako je moguće da 18-godišnjak kojem su prethodno dijagnosticirane mentalne poteškoće i koji je imao određeno 24-satno praćenje zbog suicidalnih misli, ostane sam ili odmah direktno, kako je moguće da se mladić nalazio u zatvoru, a ne u psihijatrijskoj ustanovi.

Ima tu još 'kako je moguće'. Dečku je dijagnosticirana piromanija još kao 12-godišnjaku! Nakon što je zapalio četiri stabla i nisko raslinje, sam se prijavio policiji, ustvrdivši kako ga sve to uzbuđuje.. i što onda napraviti?

Da, najlakše ga je zatvoriti u zatvor i prepustiti tom sustavu i svemu što on kao takav i donosi.

I sada, svi su pametni. Svi osuđuju, a oni koji su trebali reagirati, tada nisu reagirali! Poznato, zar ne?!

U svakom slučaju, nešto je trulo u državi Hrvatskoj, ali nije to samo u Hrvatskoj. Problem je puno širi, ima toga svugdje. No, nažalost o ovakvim stvarima se naglas priča tek kad se nekome nešto dogodi.

Pitanje je do kada?

Ugašen je život mladog 18-godišnjaka, mladića koji je žrtva sustava i to surovog sustava, pa se na kraju pitam, gdje je nestala empatija kod ljudi?

Zar smo zaista prepušteni ovome?

Ja svoje dijete ne želim ovako odgajati!