O kometima i zvijezdama repaticama slušamo i čitamo, a nikako da se neka markantna pojavi na našem noćnom nebu. Istina, kometa ima skoro pa koliko i kapi kiše, samo su „malecki”, vidljivi tek u teleskopima, prerijetko se neki pojavi vidljiv golim okom.
Zadnjih dva desetljeća bilo je nekoliko kometa koji su obilježili zvjezdani svod. Pisali smo o njima, a pažljivi čitatelji su ih pronašli na nebu i vidjeli.
Ipak, u našoj kulturi jedan komet zauzima posebno mjesto, Halleyev komet.
Riječ je o najpoznatijem kometu. Nazvan po engleskom astronomu Edmundu Halleyu koji ga je promatrao 1682., a na osnovu povijesnih zapisa shvatio je prirodu orbitiranja te izračunao kako će se ponovo pojaviti 1759. godine.
Halley je u međuvremenu preminuo (1742.), ali se njegov komet pojavio u narečeno vrijeme. Bilo je to prvi put da je čovjek razumio prirodu kometa.
Halleyev komet vraća se svakih 76 (74-79) godina. Izdužena elipsa dovodi ga na svega nekoliko desetaka milijuna kilometara blizu Sunca da bi zatim otišao na preko pet milijardi kilometara daleko.
O ovom ciklusu komet se najdalje od Sunca (5,26 mlrd km) našao 08. prosinca, od tada polako se okrenuo i vraća se. Tijekom vremena putovat će sve brže i brže k nama da bismo ga ponovo ugledali 2061.
Posljednji smo puta Halleya imali prigodu vidjeti 1986., no tada nije bila melodramatična kao 1910. kada se cijeli svijet histerizirao saznanjem da se od jezgre oslobađaju plinovi. Bilo je to doba pred prvi svjetski rad i plinoviti vojni agensi prouzročili su histeriju. Plinske maske umjesto dalekozora postale su hit.
Kometi znaju imati kometski rep dužine i preko stotinu milijuna kilometara. Iako u takvim uvjetima stvaraju prepoznatljiv trag na nebu, cijeli takav rep stao bi u par ruksaka za pješačenje. I na kraju, zašto kometi imaju „rep”?
Komet prilazi Suncu, temperatura cijelog kometskog tijela se povećava, oplakuju ga izboji materije sa Sunca. Površina počinje isparavati, u dubini događaju se geološki procesi, svojevrsni gejziri, vulkani izbacuju materiju u svemir. Ona se kreće za matičnim tijelom, a Sunčeve zrake svjetlosti odbijaju se od izbačene materije. Zemljani to vide kao kometski rep.
