Tko treba brisati pišalinu? 'JA NE'

Osim što je Hrvatska puna života, svakako je Hrvatska i puna bisera.. I to kakvih? Onih najblistavijih..

I dok se ugostitelji vole hvaliti i dičiti kvalitetom pružanja usluga, što i je zaista na visokom nivou, ima i onih za koje je bolje da se nisu nikada primili tacne i ugostiteljstva.

Zamislite recimo da ste kišnu nedjelju poslijepodne odlučili provesti sa dijetetom u kafiću sa igraonicom?

Često to radite? Sasvim normalno..

I tako, dođete u kafić kad ono sve prazno.. super, zar ne? Dijete nestrpljivo čeka da skine tenisice, kad konobar odjednom kaže ‘ ne preporučam vam ulazak u igraonicu, malo prije se dijete popiškilo a znate, to nije moj posao da čistim’

Molim? Jesam li ja to dobro čuo?

U praznom kafiću, doslovno praznom, on nama kaže da nije njegovo da očisti pišalinu u kafiću u kojem on radi, i zahvaljujući kojem dobiva plaću?

Ok, sto upitnika nad glavom no hajde da sa klincima sjednemo bar vani – na natrkivenu terasu kojoj su stolice i stolovi, pet sati prije kraja radnog vremena, već vezane lancima..

Na to će opet taj isti konobar, ‘ja vam lako obrišem jedan stol da sjednete ali radije nemojte sjesti jer ako sjednete vi, onda će i drugi htjeti sjesti!’

Moooolim, jel’ ja to opet čujem dobro? Kako je moguće da se to zaista i događa.

I onda se čudimo lošim recenzijama.. onda se čudimo kada netko nešto zamjeri i to jasno i glasno kaže..

I ne, ovo nije lovačka priča, ovo je stvarna priča koja se dogodila u Rovinju, u jedinom kafiću sa igraoniciom u gradu, pa blago nama sa takvom radnom snagom!

Ostavite komentar