Javila nam se još jedna čitateljica rodom iz Vodnjana koja u Italiji živi od osamnaeste godine. Riječ je o tridesettrogodišnjoj Cristini Giachin.
“Studirala sam informatiku u Udinama i nakon toga odselila sam blizu Trevisa. Ovdje živim s mužem i kćerkom. Radim kao web developer/web designer za banke i mirovinske fondove. Ostala sam u Italiji zbog ljubavi i posla ali jako mi nedostaju obitelj, prijatelji i more.
Kod nas sada na cesti nema žive duše. Možemo izaći samo u trgovinu ili apoteku. Ljudi jedva čekaju da ovo prođe, iako ima nekoliko pozitivnih stvari: počeli smo se igrati, raditi u vrtu i razgovarati sa susjedima.
Možemo izaći ali sa sobom moramo imati jedan ‘modulo’ gdje piše kamo i zašto idemo. Također, možeš izaći ako ne možeš raditi od doma ili ako moraš pomoći starijoj osobi”, veli Cristina.
Kazna za kršenje ovih propisa iznosi 270 eura. A što se tiče starijih osoba koje žive same, o njima brinu lokalne vlasti; obilaze ih volonteri koji im nose hranu te medicinske sestre. Nadalje, za razlike od Istre restorani i dalje rade do 18 sati, rade i pekare, mesnice, apoteke, kiosci te voze autobusi. Privatne tvrtke ili rade preko računala ili u smjenama; jedan tjedan radiš, a idući si kući.
“Nije lako, muž i ja radimo od doma, kćerka od dvije godine htjela bi se igrati, imam sat vremena za pauzu, a u to vrijeme kuham, čistim, stavljam sušiti robu... nije nam dosadno. S druge strane sretna sam jer smo svi doma cijeli dan, a inače se moj muž vraća tek u vrijeme večere.
Nedostaje mi sloboda; volim hodati, vidjeti nova mjesta, ići u teretanu, a sad ne mogu ništa od toga. Svi znamo da ne smijemo ići van pa se čujemo preko Whatsappa. Odgajateljice iz vrtića svaki dan nam šalju jedan video za djecu, baš nam je drago. U ovim trenucima mnogo znače i mali znakovi pažnje”, priča nam Cristina.
Također, kaže nam kako ni sama nije sigurna zašto se upravo Italiji događa ovakav scenarij. Napominje kako možda nisu na vrijeme zatvorili zračne luke, ali i kako je odgovornost kolektivna s obzirom na to da su svi segmenti društva zakazali.
“Teško je vjerovati i medijskom izvještavanju. U Italiji ima internetska stranica od Ministero della Salute (Ministarstvo zdravstva) i preporučam svima da, ako traže informacije, čitaju upravo na toj stranici. Ono što je sigurno jest da je Italija s testiranjima krenula vrlo brzo i bilo je do 3 tisuće testova dnevno, a samim time i mnogo pozitivnih.
Osim toga, svaka nacija broji mrtve drugačije. U Italiji, ako osoba umre, a pozitivna je na coronavirus, automatski se vodi kao da je umrla zbog virusa. Mora se pažljivo čitati informacije, nije dovoljno samo gledati brojeve”, pojasnila nam je.
Kaže nam kako prati situaciju u Hrvatskoj i kako se nada da ćemo uspjeti organizirati ozbiljnu karantenu. “Italija ima puno bolnica i mjesta za bolesne, a Hrvatska, pogotovo Istra, ima jako malo. I molim vas da ostanete doma, ako baš morate ići negdje stavite masku i rukavice i pokušajte biti što dalje od drugih ljudi. Kad se vraćate doma odmah dobro operite ruke. Ja se nadam da se u lipnju polako vraćamo u normalu, ali također sam sigurna kako će pozitivnih na virus biti i u idućih nekoliko mjeseci”, realna je Vodnjanka Cristina.
