Riječka autorica Fanita Barčot-Nikolac predstavlja se rovinjskoj publici samostalnom izložbom fotografija "Forma odslikavanja" u Photo Art Gallery Batana Rovinj, u organizaciji Centra vizualnih umjetnosti "Batana" Rovinj.
Otvorenje izložbe će se održati u subotu, 20. travnja 2024, u 20 sati.
Izložbu možete posjetiti do 12. svibnja, a u nastavku prenosimo opis Ivice Nikolca iz kataloga izložbe.
"Umjetnost odslikavanja nije u izmišljanju novih svjetova, već u otkrivanju fascinantnih aspekata onoga u kojem žive. U ovim fotografijama, koje su na određeni način na rubu magičnog realizma, ne vidimo mehanizme koji stoje u pozadini zbivanja. Prisutna je samo koordinacija elemenata slike i stvari, naznaka onog što je bio poticaj za odslikavanje stvarnosti.
Tijelo je tamnica duše, naučavao je grčki filozof Platon. Ovdje, na fotografijama sve je tiho, diše se samo nakratko. Dah je uzdah, uzdah je emocija. Za omamljenost iz koje ima buđenja nikada nam se ne nudi objašnjenje.
Očita je senzualnost njenih fotografija. Tjelesnost, koju samo varljivo oko može shvatiti kao golotinju pojavljuje se s ove strane svega voajerskog ili izrabljivačkog.
Tijelo umotano u tijelo, koje iz tijela odlazi i u tijelo se umata. Ovo odvajanje i privlačenje - udaljenost, intimnost - uvjerljivo je prikazano kao emotivna snaga koja izbija iz njenih fotografija. Činjenica da su ove fotografije nastale u njenom vlastitom domu, prostoru svakodnevnog, najneposrednijeg i najosobnijeg okruženja daju njenim fotografijama određenu spontanu dražesnost.
Koristeći tijelo, ironizira činjenicu da život zna više o nama nego što mi mislimo da znamo o njemu. Tijelo kao materija duha. Složimo se, raspadnemo i opet složimo, da bismo se raspali na geste, mimiku, emociju, sve dok tijelo, materija, duh ne postanu dosljedni, kao praslike, nastale u vremenu pravijeka.
Na fotografijama Fanite Barčot-Nikolac prikazan je svijet, u kojem se kao i u životu, u lucidnim trenucima obračunava s trenutnim istinama, opetovano ih zanemarujući i zaboravljajući. U njenom zatamnjenom fotografskom svijetu meki sjaj pomične linije svjetla postaje sve.
U samom procesu stvaranja nema ništa pretenciozno: forma je okvirna, a ozbiljnost sadržaja lagano ironična temeljeći se, ne toliko na kritici, koliko na bezbrižnoj zaigranosti. Misterije vrebaju iza poznatog. Čime se igra? Zagonetnim, čudesnim, povremeno i histeričnim odnosom u kojem tijelo svodi na alegoriju s nemogućnošću trajnog slikovnog definiranja, jednom i zauvijek?
Njene Ćelave pjevačice, koliko god u određenim aspektima fotografija bile otkrivajuće, u potpunosti odišu ranjivošću. Ispovijedaju slabost, konkretno i neponovljivo. Prizor koji gledamo je nestabilan, prizor je to koji pogađa i prikazuje nespremnost odvajanja vremena za bivanje, postojanje. Tajna ljubav prema živom i utjelovljenom životu, u kojem je jedino nesigurnost u sebe postojana".
