Početkom 20. stoljeća Pula je doživjela nagli rast i razvoj. U njoj se nalazio Arsenal i ratna mornarica, pa je u Pulu dolazilo stanovništvo iz svih krajeva nekadašnje Austro-Ugarske. Pula je bila velegrad. Uslijed urbanizacije i industrijalizacije broj stanovništva naglo je porastao, što je dovelo do problema u javnom prometu.

Na prijelazu iz 19. na 20. stoljeće u najvećem istarskom gradu živjelo je oko 60 000 stanovnika. Bilo je prijeko potrebno osmisliti masovni prijevoz građana, a Austro-Ugarska Monarhija donijela je zakon o ubrzanju gradnje lokalnih i gradskih željeznica.

Tako je Pula 1904. dobila tramvaj koji je u to vrijeme bio vrlo popularan u Europi, a koliko je bio popularan u Puli svjedoči broj prodanih karata već prvog dana vožnje. Naime, toga dana, 25. ožujka, prodano je oko 6500 karata.

Vagoni su bili krcati pogotovo nedjeljama, kad je broj putnika dosezao nevjerojatnih 11000.

Vagoni su bili obojani u crvenkasto-žutu

Ovi su podaci neobični pogotovo zato što je pulski tramvaj imao svega četiri vagona od kojih su neki bili otvoreni, pa su u njemu sjedili putnici trećeg razreda. Vagoni su bili obojani u crvenkasto-žutu, a na svakoj je strani stajao grb grada.

Početna stanica nalazila se na željezničkom kolodovoru i imala je dva kraja ukupne dužine oko 7 km. Izuzetna prednost pulskog tramvaja bila je širina tračnica koja je odgovarala širini željezničkih tračnica pa su one mogle upotrijebiti i za tramvajski promet.

Znamo da Pula danas nema tramvaj. Razlog je u padu broja putnika jer je autobus postao popularniji. Tako je gradska uprava donijela odluku o ukidanju tramvajskog prometa 1934., a sve su tračnice uklonjene. Osim u Puli tramvajski je promet na području Istre postojao je u Opatiji i Piranu, a djelovalo je 12 željezničkih i tramvajskih društava.

Izvor: Povijest.hr