Sunce ima svoje cikluse aktivnosti. Najpoznatiji javnosti je jedanaestogodišnji ciklus u kojem se izmjene godine bezmalo „nevino-čistog lica“ do onih kada je njegova površina isprepletena crnim flekama koje nazivamo pjegama. Prošli ciklus bio je miran, aktualni to evidentno neće biti.

Bili su to sasvim normalni, uobičajeni, zimski dani u najvećoj Kanadskoj pokrajini Québec te susjednim područjima sjeveroistoka Kanade i Sjedinjenih američkih država. Ništa, ama baš ništa nije dalo nagovijestiti tamošnjem stanovništvu kako će se dogoditi mrak, sablasni mrak bez električne energije za milijune i milijune ljudi a koji će se 13. i 14. ožujka 1989. osjećati, s manjim posljedicama, i na sjeveru Europe i Rusije.

Dan kada se iznimno snažan izbačaj koronarne mase (CME) sa Sunca „sudario“ sa magnetskim štitom Zemlje a posljedice elektromagnetskih oluja promijenile su svijet elektroenergetike i elektrodistribucije. Tih je dana prije 33 godine na Suncu bilo iznimno aktivno. Astronomi nisu raspolagali opremom na zemlji ni u svemiru koja u realnom vremenu prati što se događa na Suncu, kao što je to danas slučaj.

Znali smo kako CME može ugroziti tehničku civilizaciju koja počiva na električnoj energiji i njezinoj distribuciji, no događaj u Québecu jasno nam je pokazao koliko smo ranjivi, izloženi svemirskom vremenu, posebice onome koje generira samo Sunce.

Naučili smo lekciju, danas su naše elektrane i sustavi prijenosa električne energije, radio uređaji, komunikacije... znatno zaštićeniji nego tada, ali ne i potpuno sigurni. Sunce je stabilna i za život zahvalna mala zvijezda. Ipak, ona ima svoje fluktacije tijekom kojih prolazi od minimuma do maksimuma i ponovo se vraća u minimum aktivnosti. Prilikom sraza CME izboja sa Zemljinim magnetskom poljem dolazi do brojnih interakcija.

Neke od njih poznate su nam u znatno ljepšem izdanju, poput polarne svjetlosti koja je u ovom tisućljeću zabilježena i iz naših krajeva u nekoliko navrata. Koloritna presavijajuća svjetlosna koperna među zvijezdama, poput slikarskog platna u boji, je sve samo ne bezazlena.

Naš planet ima višestruke sustave obrane od napada iz svemira. Nijedan od njih nije bezgrešan iako su do sada svoj posao odrađivali besprijekorno (po našu vrstu). Kad pomislimo kako smo vladari planeta sjetimo se Kanadskog vikenda te kako je isti izgledao stanovništvu Québeca. Samo nas znanje i tehnologije sačuvati od hladnog i bezdušnog svemira.

U međuvremenu čuvajmo naš planet jer je on, zasad, naš jedini sigurni dom.

Ilustracije: Danijel Reponj