Giuseppe del Ton bio je klasični filolog, pisac i apostolski protonotar, rođen u Vodnjanu 29. lipnja 1900. godine.

Bio je svećenik Porečko-pulske biskupije od 16. travnja 1924. godine.

Kao stručnjak za klasične jezike Državnoga tajništva Svete stolice od 1932., u vrijeme pape Pija XI., pa sve do papinstva Ivana Pavla II. kontrolirao je sve važnije službene latinske isprave, tako da je bio suradnikom čak šestorice papa.

Predavao je na Papinskome lateranskom sveučilištu i na patrističkom institutu Augustineum. Papa Pavao VI. imenovao ga je apostolskim protonotarom s pravom prebivališta u Vatikanu.

Za Drugog svjetskog rata bio je duhovnik i profesor latinskog i grčkog jezika u malom sjemeništu u Poreču. Do kraja života bio je inkardiniran u Porečko-pulsku biskupiju.

Glavna su mu djela S. Paola Romana (Rim 1950.) i Gli ideali di Virgilio (Rim 1982.). Također je pisao pjesme na latinskom i grčkom jeziku klasičnim načinom (Momenti poetici, s. l., 1986.). Napisao je i igrokaz o porečkom mučeniku sv. Mauru, koji se još u rukopisu zametnuo. S grčkoga na talijanski jezik preveo je Povijest Crkve Euzebija Cezarejskoga. Prevodio je i tekstove sv. Ivana Zlatoustoga i ostalih crkvenih otaca.

Zalaganjem vodnjanskog župnika Marijana Jelenića u rodnom gradu postavljena mu je 2015. godine, u blizini župne crkve sv. Blaža, 2,5-metarska brončana skulptura, rad akademskog kipara Mate Čvrljka.

Preminuo je u Vatikanu na današnji dan, 1. ožujka 1997. godine.

Izvor i foto: Istrapedia

Naslovna foto: Istrapedia, Giuseppe Del Ton (desno) i papa Ivan Pavao II., fotoarhiva Marijana Jelenića