Davne 1964. sa samo 24 godine, Marija Vretenar je napustila svoj rodni kraj Svib u Dalmatinskoj zagori te došla u Istru u potrazi za poslom.

Ono što je pronašla u Istri nije bio samo posao, već je pronašla i ljubav svog života.

Danas 84 - godišnja Marija, odlučila je ostati u jednom malom selu u Općini Pićan gdje živi i dan danas. Kako kaže, tu čuva jedno lijepo sjećanje i uspomenu na život kojeg je ovdje gradila sa svojim pokojnim suprugom.

Ona sa sobom nije tada donijela samo svoje osobne stvari, nego i bogatu tradiciju veza i ručnog rada koju je njegovala još od rane mladosti.

Jedna od vještina koje je donijela sa sobom iz Dalmacije je vezivanje, poznato i kao rakamivanje, a ova vještina uključuje ručno ukrašavanje različitih tkanina, posebice plahti, koncem.

''Ovdje u Istri su mi tako mladoj bile čudne mnoge riječi, naglasak, običaji, ali i tradicija pa sam odlučila nastaviti njegovati svoju tradiciju i početi rakamivati, odnosno vezivati. Nastavila sam to raditi i sačuvala sam sve svoje radove.", poručila je Vretenar.

Iako su prošle mnoge godine, Marija i dan danas čuva svoje radove u ormaru - radove koje je stvorila prije čak 60 godina.

To je za nju više od običnih tkanina ukrašenih koncem; to je njezina vještina i ljubav prema tradiciji koju nosi sa sobom kroz život.

"Podsjeća me na mlade dane, vraća me u ono vrijeme kada se znalo za rad, red i disciplinu. Malo je danas ovakvih radova kao što su moji.

Ove plahte, deke, jastučnice i podmetači koje sam vam pokazala imaju 60 godina, a upravo toliko stari su i moji ormari u kojima svoje radove čuvam.

"Lijepo se je danas sjetiti mladih dana, a da mogu bez naočala i danas bih nastavila rakamivati', rekla je Marija te u šali nadodala: "Za sve je kriva godina proizvodnje!"

*Pokrivač na fotografiji je također Marijin ručni rad, a za izradu je izdvojila ukupno mjesec dana svaku večer.