Baš kada pomisliš da te u politici više nema što ni tko iznenaditi, doživiš 'prosvjetljenje'. Politička je maneštra toliko ispremiješana, da jednostavno ne kužiš tko je, a naročito zašto u x i y stranci. 

Nekad se naime, jasno znalo ko' je lijevo, a tko desno i što znači biti centar. Političarima se vjerovalo bez obzira da li smo dijelili njihove stavove i mišljenja sve do trenutka dok pravi kalibri nisu na ovaj ili onaj način nestali sa scene.

Njihov entuzijazam sa sredine devedesetih prošlog stoljeća iskoristili su, i to mahom, pobočnici pa čak i druge ili treće violine, da ne napišemo trube. I te su nas trube glasno zatrubile do te mjere da je i dječak od četiri godine shvatio da je politika show business koji je u Lijepoj našoj, preveden na jednu i svima razumljivu kovanicu - 'uhljebljene'. 

Ne čudi stoga, kad taj isti vrtićarac na pitanje što će biti kad odraste bez razmišljanja odgovori nogometaš ili političar. Nekako ti dođe na isto. Jer, poznat si, omiljen i fantastično plaćen bez da pritom, recimo, svojim godinama gomilanim znanjem kirurškim nožem otvaraš pacijentovu glavu.

Kad odrasteš, budi političar!

Uz sve to, kao šlag na torti dolaze i transferi koji su, barem što se nogometa tiče sasvim legalni, pače i poželjni. 

S druge strane, transferi u politici stvar su tezge, cjenkanja, samopromidžbe i samoprodaje. Ko' da više–tvoj sam! A za ideale, neko je to napisao davno prije mene, ginu budale!

No, i nogomet je u odnosu na politiku postao daleko ozbiljniji posao. Jer, ako ne zabiješ jednom, dva ili tri puta –letiš iz kluba.  U politici pak, osim što ne moraš posjedovati ni onu početnu bazu kao što je talenat za igru, gafovi na terenu prolaze bez sankcija.  

I zato, dragi moj sine, kada odrasteš budi političar. Jer, u pitanju je neraskidiva veza za koju u teoriji, ali i u praksi vrijedi ona bračna 'dok nas smrt ne rastavi'. 

Photo: Srecko Niketic/PIXSELL