Bruno Cergnul, zamjenik gradonačelnika pule iz redova talijanske manjine, prije dva je tjedna javno na Facebooku napisao: "DOLASKOM JUGOSLAVIJE --- PULA JE POČELA PROPADATI – i još uvijek se nastavlja". Sada je takva teza ponovljena u njegovom intervjuu za portal Istra24, iako je on nije osobno izgovorio.

Štoviše, njegov odgovor na pitanje o spornoj objavi na FB-u djeluje više kao pokušaj umanjenja značaja izrečenog na društvenoj mreži, nego da izjavu osnaži u medijima.

I baš zato mislim da Bruno Cergnul zapravo sam ne vjeruje u ono što je prethodno na Facebooku napisao.

Kako se Cergnulova objava pojavila 16. svibnja u FB grupi "Istra od 1814 - Austrije - Austrougarske vladavine do 1940", i izazvala brojne suprotstavljene komentare, tako sam mu, kao dogradonačelniku i jednom od administratora grupe, poslao poruku da objasni i argumentira svoje stajalište.

Zanimalo me i ne smatra li da je Pula počela nazadovati već u doba Kraljevine Italije.

Ali ne samo da odgovor nisam dobio, nego je odmah potom njegova objava na FB grupi - uklonjena!

A da bi se uopće moglo govoriti o početku propadanja grada, onda bi prvo trebalo utvrditi kad je to Pula doživjela svoj vrhunac. I to sigurno nije bilo u Italiji, kako iz Cergnulove izjave proizlazi, nego u Austro-Ugarskoj.

I kakve su uostalom bile početne pozicije 1918. i 1947. - u kakvom je stanju grad preuzela Italija, a u kakvom Jugoslavija? Pad je neosporno počeo i davno prije nego Bruno Cergnul (ne) vjeruje!

A to što se propadanje grada nastavlja i danas odgovornost će, ako nešto ne poduzme, snositi i sam - kao zamjenik gradonačelnika.

Da ne ulazimo preduboko, dovoljno je pogledati kretanje broja stanovništva kroz 20 stoljeće, kao jedan od bitnih pokazatelja prosperiteta neke zajednice.

Pula je 1910. godine, u vrijeme Austro-Ugarske, imala 57.755 stanovnika, da bi 1921. pod Italijom spala na 37.338 (koristim se podacima za današnje područje Pule s web stranice Grada u kojem Bruno Cergnul obnaša dužnost dogradonačelnika).

Početak propasti zaista treba vratiti unatrag

U 25 godina Italije (23 godine ako se gleda od Rapalskih ugovora), Pula se unatoč imigraciji stanovništva iz Italije nije uspjela ni približiti brojci stanovnika iz doba AU.

Razlog za to su, uz odlazak dijela Hrvata i ostalih, gašenje Arsenala i privatizacija brodogradilišta, kao gospodarskih temelja grada.

Dakle, početak propasti zaista treba vratiti unatrag na lenti vremena.

Istina je da je egzodus nakon Drugog svjetskog rata strahovito unazadio grad. Pula je sa 41.439 stanovnika iz 1941. godine već 1948. spala na samo 19.595 stanovnika!

Ali u narednih 20-ak godina broj kontinuirano raste i vjerojatno već sredinom 1960-ih doseže razinu iz razdoblja Italije. Popis iz 1971. godine, kad je zabilježeno 47.498 stanovnika, pokazuje da je napučenost iz Italije znatno premašena!

Nekritički se favoriziraju određena razdoblja 

Godine 1981. Pula je nadomak broju stanovnika iz doba AU – 56.153! A na samom kraju Jugoslavije, 1991. godine, s 62.378 stanovnika premašuje onu razinu iz 1910.!

Da, dobro primjećuje Cergnul da je egzodus Talijana velika trauma ovog grada. I to što kaže da preostali Talijani jedno razdoblje nisu smjeli slušati nastavu na talijanskom, što je sigurno unazadilo talijansku zajednicu.

Da li onda treba reći i da su u nekom ranijem razdoblju neki drugi bili doslovno – poništeni? Jer imati poništene ljude unutar besprijekorne infrastrukture, spomenika, zgrada, kazališta, vila, bolnica i škola, čak ni u Kraljevini Italiji nije značilo imati prosperitetan grad.

I 104 godine od propasti Austro-Ugarske, 79 godina od kapitulacije Italije te više od 30 godina raspada Jugoslavije, izvlače se stvari iz konteksta i nekritički favoriziraju određena razdoblja što samo moće dovesti do konfrontacije i revanšizma. 

To nije način na koji se gradi ni suživot pa ni grad.

Foto: Srecko Niketic/PIXSELL - Danijel Bartolić/PULA.HR