Na jučerašnjoj je sjednici Gradskog vijeća Grada Pule odlučeno da se sklapa nagodba s Republikom Hrvatskom u vezi sa zemljištem nogometnog igrališta na Valkanama, o čemu više možete pročitati ovdje, javila se i Dušica Radojčić iz redova Možemo!.
Cijelo priopćenje vezano za raspravu koju je potaknula prenosimo u nastavku.
"Iz ove odluke jasno da su Grad i DO sporazumjeli oko nekoliko važnih činjenica: da su temeljem Zakona o šumama iz 1990. sve šume trebale po sili zakona postati vlasništvo RH te da su temeljem Izmjena Zakona o sportu iz 1995. sva zemljišta za rekreaciju po sili zakona trebala postati gradska.
Na temelju toga je Grad tom Pula sada nagodbom dobio pomoćni nogometni teren na Valkanama. Ova nagodba između države i Grada Pule, koju je pokrenulo Državno odvjetništvo, potvrđuje ono što od početka ovorimo, da postoje poznati vlasnici sportskih terena na Valkanama - a to su Republika Hrvatska i Grad Pula.
Navedena nagodba je potvrdila još nešto što tvrdimo već dvije godine - da su sve šume u procesu pretvorbe društvenog vlasništva trebale pripasti državi, a svi sportski tereni Gradu Puli. To se temelji na zakonima iz 1992. i 1995.
Ti zakoni jasno su rekli tko je trebalo postati vlasnik šume i sportsko-rekreacijskog centra na području Valkane - Lungomare. Dakle, u procesu pretvorbe vlasnik tih zemljišta nikako i nikada nije mogla postati privatna tvrtka. Da pojasnim što je pretvorba za one koji slušaju, a možda nsu sigurni: pretvorba je bila proces u kojem je društveno vlasništvo pretvoreno u državno ili općinsko.
Ovom nagodbom je Državno odvjetništvo izrijekom potvrdilo Gradu Puli da su sportsko-rekreacijski tereni, kakav je bio SRC Valkane, u procesu pretvorbe trebali postati gradski. Dakle, ako je 1995. godine po sili Zakona o sportu u vlasništvo Grada Pule prešao pomoćni nogometni teren na Valkanama, nije li logično da su po sili Zakona u vlasništvo Grada prešli i svi drugi sportski tereni npr.- Sportsko rekreacijski centar (SRC) Valkane, koji se kao takav i vodio a činili su ga a glavni nogometni teren, 11 teniskih igrališta i boćalište.
Ne postoji primjer u Hrvatskoj gdje je društveni sportsko-rekreacijski centar prešao u privatno vlasništvo. Nitko osim grada, općine ili javnih trgovačkih poduzeća nije mogao postati vlasni SRC. Kako što nitko osim RH nije mogao postati vlasnik šume.
Zakon o sportu je na snagu studio prije Zakona o privatizaciji - i to ne zastarijeva. Tako da cementara nije mogla postati vlasnik ni šume ni SRC-a. Kako se to dogodilo? Dok je pažnja hrvatske javnosti početkom 90-ih bila usmjerena na rat, razaranja i žrtve, cementara se nezakonito domogla tih terena uz pomoć korumpiranih državnih službenika i podršku isto tako korupirane lokalne vlasti.
Ono što je važno znati, Grad Pula imao je i još uvijek ima pravo na upis vlasništvo cjelokupnog SRC Valkane. Postoji još jedan entitet, u ovom slučaju duh, koji se održava na životu, koji je još uvijek registriran na području SRC Valkane ,a to je NK ICI. On ima kontinuitet korištenja tog SRC i mogao bi se njime koristiti. Pitanje je zašto se održava na životu, kada u praksi nema nikakvih aktivnosti?
Dakle, SRC Valkane mogli su naslijediti samo NK ICI ili Grad Pula, a nikako cementara ili danas Hotel Valkane d.o.o. Hotel Valkane d.o.o. samo je knjižni vlasnik - i to dok neko ne pokrene spor. Grad Pula mora pokrenuti spor.
Sada kada ima dokaza iz predmetne nagodbe da su sportski tereni po sili zakona morali ostati gradski, gradonačelnik to mora učiniti. Dužnost je gradonačelnika da brine o imovini grada, pa ga pozivamo da to učini u najkraćem mogućem roku. Nebriga o imovini Grada mogla bi se interpretirati i kao zloupotreba položaja.
Cijelo vrijeme smo govorili da nije bilo potrebe da se pomoćno igralište pretvara u teren natjecateljskih dimenzija uz tako veliku žrtvu u sječi šume i previsokim troškovima izgradnje u odnosu na izgradnju na nekoj drugoj lokaciji. Još sam 2022. na sjednici Gradskog vijeća zahtijevala od gradonačelnika da pokrene zahtjev za upisom vlasništva na SRC Valkane, tumačeći da je je pretvorba izvršena nezakonito. Dobro se sjećam da je tadašnji pročelnik Nikolić izjavio da je proučio materijale i da nema temelja.
Sad više nemate isprike za neznanje. Zašto bi nekome poklonili nekretnine koje koštaju milijune eura. To bi se moglo smatrati pogodovanjem. Umjesto rušenja šume, trebali ste pokrenuti spor kako bismo postali vlasnik SRC-a i obnoviti veliki postojeći stadion. Apsurdno je da smo pored postojećeg stadiona išli trošiti tolike novce i rušit šumu", poručila je Dušica Radojčić.
