Hrvatska komora arhitekata: Mobilne kućice su građevine!

Hrvatska komora arhitekata (HKA), potaknuta najnovijim javno iznesenim stajalištima Ministarstva turizma i sporta o mobilnim kućicama da ne spadaju pod kategoriju građevina te bi mogle biti smještene na udaljenosti tek 25 metara od obalne linije, javno je iskazala izrazito neslaganje takvom, kako navode, nestručnom stajalištu. Priopćenje prenosimo u cijelosti.

''HKA podržava rješenje u Prijedlogu novog Zakona o prostornom uređenju kojeg je pripremilo Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine prema kojemu se mobilne kućice ne smiju postavljati unutar 100 m od obalne linije u izdvojenim građevinskim područjima te 25 m u naseljima ugostiteljsko-turističke namjene, uz rok prilagodbe od 8 godina.

U očitovanju na prijedlog Zakona o prostornom uređenju HKA je, između ostaloga, navela kako se gradnja u prostoru ograničenja, a posebice izvan građevinskog područja, mora pažljivo ograničiti Zakonom, i to isključivo na gradnju koja je po svojoj prirodi vezana uz tradicionalni način življenja, poljoprivredu i marikulturu, a što po svojoj prirodi i namjeni pripada neposrednom obalnom pojasu.

Kako je i predviđeno odredbama Prijedloga Zakona, podržavamo stroga ograničenja za planiranje u prostoru ograničenja, osobito izvan građevinskog područja te smo predložili i još strože ograničavanje površina za takvu gradnju.

Osobito pozdravljamo i podržavamo odredbe Prijedloga Zakona koje onemogućavaju smještaj, odnosno građenje mobilnih kućica i prostora za glamping, te drugih srodnih struktura, izvan odgovarajuće planiranih građevinskih područja (a i u njima uz dodatna ograničenja predviđena Prijedlogom Zakona). Naime, ove se strukture, po svom karakteru, mogu smatrati građevinama odnosno predstavljaju promjenu stanja u prostoru.

Sve se one, u naravi, sastoje od temeljne konstrukcije odnosno nosive podloge i nosive konstrukcije, instalacija i opreme, proizvode potrebu prateće infrastrukture (prometne površine, parkirališta, recepcijske i prateće građevine), te imaju znatan utjecaj na prostor i okoliš na razini potpuno jednakoj kao i „masivno“ izgrađene građevine.

Dapače, svjedoci smo da već postavljena naselja mobilnih kućica i glamping naselja predstavljaju trajan i nepopravljiv utjecaj na krajobraz i način korištenja prirodnih resursa, odudaraju od tradicionalnog načina korištenja obalnog pojasa te narušavaju kvalitetu i jedinstvenost hrvatskog nacionalnog prostora.

'Mobilna kućica je u naravni fiksna građevina, nastala građenjem i izvedena od povezanih građevnih proizvoda'

Ovim očitovanjem na prijedlog Zakona o prostornom uređenju, Hrvatska komora arhitekata jasno određuje da je „mobilna kućica“, (bez obzira na njezin naziv „mobilna“) u naravi fiksna građevina, nastala građenjem (neovisno o tehnologiji izvedbe) i izvedena od svrhovito povezanih građevnih proizvoda.

Postavlja se na temelje i priključena je na komunalnu infrastrukturu (voda, odvodnja, struja), ne uklanja se sezonski odnosno ne mijenja položaj godinama (u naravi nije mobilna) već je ista trajno povezanom s tlom, te ima karakter montažne građevine, tvornički predgotovljene i montirane na temeljnu konstrukciju ili nosivu podlogu.

Po utjecaju na prostor „mobilna kućica“ u potpunosti odgovara zidanoj ili montažnoj zgradi. Dodatan problem predstavljaju prateći sadržaji poput bazena, terasa i nadstrešnica koje su, također, nedvojbeno građevine.

Na temelju važećeg Zakona o prostornom uređenju, uvjet za proširenje građevinskog područja je kriterij izgrađenosti. Pozivajući se na Zakon, dozvoljavalo se proširenje postojećih kampova, pri čemu se izgrađenost bazirala na postotku prostora zauzetog građevinama. Bujanjem gradnje pod krinkom naziva „mobilne kućice“, premašuju se svi planski kriteriji izgrađenosti i ne osiguravaju temeljni zahtjevi sigurnosti koje bi takva građevina i skup građevina trebali zadovoljavati.

'Zbog neadekvatne regulacije, „mobilne kućice“ su predmet nekretninskog poslovanja u zakonski upitnim okvirima'

Turističke zone (T3) na najvrjednijim dijelovima obale, prostornim su planovima dopuštene upravo i isključivo zbog pretpostavke da je kamp zahvat u prostoru bez građenja. Navedeni prostori, zbog svojih visokovrijednih prirodnih obilježja, nikada nisu trebali uključivati smještajne jedinice trajnog karaktera, visoku komunalnu i prometnu opremljenost, veliko opterećenje sustava vodoopskrbe, oborinske i fekalne odvodnje te električnog napajanja.

Sve navedeno, kao i velika izgrađenost (oko 50% i više) rezultira visokim požarnim opterećenjem, smanjenom upojnosti tla, stvaranjem toplinskih otoka i devastacijom vegetacije i prirodnih vrijednosti.

Ovo naše stajalište u cijelosti potvrđuje zaključak Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja da „mobilne kućice“ predstavljaju oblik smještaja koji se odvija u građevini, a zbog svojih obilježja i utjecaja na prostor se ne može smatrati povremenim niti „opremom za kampiranje“.

Zbog neadekvatne regulacije, „mobilne kućice“ su predmet nekretninskog poslovanja u zakonski upitnim okvirima i prevladavaju u kampovima duž obale. Sklopovi stvaraju „naselja“ u područjima koja za to nikada nisu bila predviđena, niti se u njima poštuju temeljni zahtjevi za građevinu, sigurnosna i planerska pravila. Sve navedeno rezultira dugoročnom devastacijom izrazito vrijednih područja s mogućim ogromnim pogubnim posljedicama za same korisnike'', stoji u priopćenju koje potpisuje HKA.