INTERVJU S BORISOM ŽGOMBOM: „Najgore je gosta prevariti. A to nam se, nažalost, događa s vanpansionskim cijenama“

Hrvatski turizam danas je među najprepoznatljivijim granama domaćeg gospodarstva, ali i jedna od najizloženijih – vanjskim šokovima, globalnim trendovima, pritisku cijena, nedostatku radne snage i pitanjima održivosti. Malo je ljudi koji taj sustav poznaju „iznutra“ jednako dobro kao Boris Žgomba.

Dugogodišnji turistički djelatnik, suvlasnik i predsjednik Uprave Uniline Grupe – jedne od vodećih destinacijskih menadžment kompanija u Hrvatskoj i regiji, koju je od 1996. gradio od male agencije sa sjedištem u Puli do regionalnog „one stop shopa“ za turističke usluge.

Predsjednik je Udruženja putničkih agencija pri Hrvatskoj gospodarskoj komori te član Izvršnog odbora europske udruge putničkih agencija i turoperatora ECTAA, u kojoj već godinama sudjeluje u kreiranju europskih turističkih politika.

Ovog studenog u Dubrovniku, na Danima hrvatskog turizma, dobio je jedno od najvažnijih priznanja struke – Nagradu za životno djelo hrvatskog turizma, koju dodjeljuju Ministarstvo turizma i sporta, Hrvatska turistička zajednica i HGK.

Nagrada je dodijeljena za njegov višedesetljetni doprinos razvoju hrvatskog, istarskog i regionalnog turizma, a sam je opisuje kao veliku čast, potvrdu zajedničkog rada s brojnim suradnicima, ali i dodatnu obvezu za budućnost.

S Borisom Žgombom razgovarali smo o tome što mu ta nagrada znači, gdje je Hrvatska u odnosu na konkurenciju, jesmo li postali preskupi, što će nam donijeti 2026. – i zašto mladi moraju agresivnije preuzeti štafetu.

Krenimo od najfriškijeg priznanja – Nagrada za životno djelo hrvatskog turizma. Što je Vama osobno značila ta nagrada, jesu li Vam prve na pamet došle godine rada ili ljudi s kojima ste taj put prošli?

Svakako, dobiti nagradu za životno djelo, biti nominiran i nagrađen od struke i ljudi koji dobro poznaju moj rad, prije svega je profesionalno priznanje. Posebno zato što se odnosi na razvoj hrvatskog turizma i aktivnosti koje sam kroz godine provodio u tom smjeru.

Naravno, nagrada je osobna, ali jednako tako i potvrda rada svih ljudi s kojima sam surađivao tijekom proteklih desetljeća. Ona glasi na moje ime, ali sigurno pripada svima nama.

Ujedno je i obveza – poticaj da i dalje nastavimo doprinositi razvoju turizma, unapređenju kvalitete i jačanju konkurentnosti Hrvatske.

Nagrada je nešto lijepo i emotivno, ali to nipošto ne znači da idem u mirovinu. Naprotiv. Kada dolazi od struke, još je slađa, jer znači da su kolege prepoznale doprinos koji sam dao.

Foto: Uniline grupaBoris Žgomba

U nekoliko ste navrata rekli da je nagrada istovremeno potvrda, ali i obveza za dalje. Što za Vas konkretno znači ta „nova obveza“ – prema struci, prema mladim ljudima u turizmu, prema destinacijama poput Istre i Pule?

Nagrada je potvrda svega što sam radio do sada, ali i poticaj za dalje. Ne gledam je kao završetak karijere, nego kao prolaznu točku koja dodatno ohrabruje da i dalje budem aktivan zajedno sa svima s kojima surađujem.

Hrvatski turizam stalno se razvija i ne staje ni na trenutak, pa tako ni mi koji radimo u njemu ne smijemo stati.

Cijeli ste radni vijek u turizmu, a Uniline ste gradili od male agencije do jedne od vodećih DMC kompanija u regiji. Koji su po Vama ključni momenti tog puta – neke odluke ili krize koje su Vas najviše oblikovale kao menadžera?

Cijeli svoj radni vijek proveo sam u turizmu. Počeo sam 1980. godine, najprije u lokalnoj tvrtki Arena Turist, zatim u putničkim agencijama Kompas i Unistours.

Nakon završetka rata, 1996., zajedno s partnerima otvorio sam Uniline. Od tada se stalno ulagalo u promociju, kadrove i tehnologiju i iz godine u godinu rasli smo do razine na kojoj je Uniline danas – jedna od najvećih, ako ne i najveća regionalna DMC kompanija.

Danas grupaciju čine Uniline, Etours Zagreb, Mobility rent-a-car i sveukupno pokrivamo širok spektar turističkih usluga.

Foto: IstraIN

Početkom ove godine povukli ste se s direktorske pozicije u Unilineu, ali ste ostali suvlasnik i strateški prisutni u kompaniji. Kako danas izgleda Vaša uloga – koliko ste operativni?

Operativno vođenje kompanija prepustio sam kolegama – Ivanu Rukavini, Šašiću, Dejanu Filipoviću i Kristini Peruško – a moja je uloga sada strateška, koordinacija i razvoj.

Cilj nam je bio, a i ostaje, stvarati profesionalnu i pouzdanu agenciju, odnosno ‘one stop shop’ u kojem gost i partner mogu dobiti sve usluge na jednom mjestu.

Bili ste i predsjednik europskog udruženja ECTAA te ste i danas u njegovom Izvršnom odboru. Koliko vam taj europski pogled pomaže da realno sagledate gdje je Hrvatska u odnosu na konkurenciju – Španjolsku, Grčku, Tursku, susjedne zemlje?

Već 12 godina aktivan sam u Europskom udruženju putničkih agencija. Bio sam i predsjednik, a danas sam član izvršnog odbora.

To je iznimno važno jer Hrvatska nije otok – dio smo europskog okruženja i moramo pratiti što se događa oko nas, osobito u Mediteranu.

U stalnom sam kontaktu s kolegama iz 32 europske zemlje, a zajednički radimo s Europskom komisijom na zakonodavstvu i uvjetima rada.“

Ova je turistička godina završila s više od 21 milijun dolazaka i oko 110 milijuna noćenja u Hrvatskoj. Brojke su impresivne, ali jesu li „dobre brojke“ automatski znak da smo zdrava i održiva destinacija ili se iza statistike kriju i neke pukotine?

Što se tiče hrvatskog turizma – da, mi smo izrazito ovisni o njemu. Udio turizma u BDP-u od 20 do 21 posto jako je visok i opasan. Vidjeli smo to u vrijeme pandemije kada je sve stalo preko noći. Hrvatska i Grčka su iznimke u Europi po toj razini ovisnosti.

Naravno, željeli bismo da udio turizma u BDP-u bude manji, ali ne zato da turizam padne, nego da druge djelatnosti rastu.

Jesmo li dosegnuli maksimum? Ne još, ali približavamo se nekim granicama, pogotovo u kontekstu održivosti. Održivi turizam nije samo ekologija – to je i lokalna ekonomija, suživot lokalnog stanovništva i turizma.

U destinacijama poput Rovinja turizam je generator gotovo svega – od čišćenja ulica do trgovina i održavanja bazena. Da, podredili smo se turizmu, ali ne zato što smo htjeli, nego zato što turizam to traži.

Foto: Alessio Sponza/Island Media

Jedna od tema koja najviše zanima naše slušatelje su – cijene. Koliko je Hrvatska danas skupa u odnosu na ono što nudimo? Jesmo li, iz perspektive gostiju, stvarno postali „preskupa destinacija“ ili je dio priče i u percepciji, inflaciji, rastu ulaznih troškova?

Jesmo li skupi? O tome treba govoriti preciznije. Cijena smještaja nije sporna – gost unaprijed zna koliko plaća. Isto vrijedi i za prijevoz.

Problem je vanpansionska potrošnja – ugostiteljstvo, usluge, a osobito trgovine. Kada gost iz Njemačke dođe u isti trgovački lanac koji ima i kod kuće i vidi da je isti proizvod 20 posto skuplji, osjeti se prevarenim. A prevarenog gosta ste zauvijek izgubili.

Moramo resetirati pristup i ponovno staviti gosta na prvo mjesto.

Kad gledate odnos ponude i potražnje – jesmo li se previše oslonili na „more, sunce i apartmane“, dok istovremerno kasnimo u razvoju sadržaja izvan sezone, MICE segmenta, kulturnih i sportskih događanja koji bi punili destinacije cijelu godinu?

Kada govorimo o razvoju turizma izvan sezone – Hrvatska 365 još uvijek je više slogan nego realnost. Osim nekoliko destinacija poput Opatije i Zagreba, nemamo cjelogodišnji turizam.

Moramo raditi tjedan po tjedan kako bismo produžili sezonu. Zimski turizam neće nikada biti razina ljetnog, ali imamo potencijala u sportskom turizmu, događanjima, MICE segmentu. Najvažnije je dati gostu razlog dolaska, osobito zimi.

Vi često ističete važnost cjelogodišnjeg turizma i MICE segmenta. Gdje Hrvatska, a posebno Istra i Pula, vide najveće prilike za rast izvan klasične ljetne sezone?

Glavni problem razvoja zimskog turizma u Istri je loša avio-povezanost. Zračna luka Pula, nažalost, ne prati veličinu turističkog prometa Istre. To je šteta jer bi bolja povezanost značila i jači cjelogodišnji turizam.

Radi se intenzivno s aviokompanijama – primjerice, Lufthansa će ovog ljeta imati četiri linije za Pulu – ali još nismo dosegnuli razinu koju kao regija zaslužujemo.

Koliko smo, kao destinacija, svjesno radili na profilu gostiju koje želimo – jesmo li spremni možda i imati manje gostiju, ali one koji više troše i traže kvalitetniji, održiviji proizvod? Koliko u svemu tome ulogu igraju paušali, boravišne pristojbe, porezni tretman privatnog smještaja?

Što se tiče boravišne pristojbe i paušala – njihovo povećanje je opravdano ako se sredstva kvalitetno ulažu.

Privatni smještaj porezno je vrlo blago opterećen i tu postoji prostora za korekcije. No cijene će uvijek određivati tržište, ne propisi.

Foto: IstraINBoris Žgomba gostujući u emisiji "Bez cenzure" na Rovinj FM-u

Neizostavna tema je i radna snaga u turizmu: kronični manjak ljudi, uvoz radnika, pritisak na plaće, ali i pitanje kvalitete usluge. Što tu vidite kao realna rješenja – i za privatni sektor i za državu?

Nedostatak radne snage najveći je izazov posljednjih godina. Nakon korone mnogi su otišli u druge sektore ili u inozemstvo. Radna snaga koja dolazi ne može preko noći zamijeniti domaće kadrove.

Nekad smo imali odličan hardver – hotele – i izvrstan softver – ljude. Danas hardver imamo, ali softver moramo ponovno graditi.

U vrijeme pandemije govorili ste da je „preživjeti godinu“ bio najveći izazov. Jesmo li išta trajno naučili iz tog šoka, ili se turizam vrlo brzo vratio na staro „samo da je puna kuća“?

Jesmo li iz pandemije nešto naučili? Nažalost, mislim da smo nakon inicijalnog šoka još brže zaboravili lekciju.

Nakon 2021., kada smo bili pobjednici Mediterana po epidemiološkim uvjetima, dogodio se snažan rast cijena. To nije sporno – tržište to određuje – ali zaboravili smo na ravnotežu.

Cijene su rasle brže nego u drugim sektorima i sada se moramo vratiti na realne okvire.

Tržište će to vrlo brzo pokazati. Oni koji imaju realne cijene i dalje će biti puni, dok oni koji pretjeruju imat će probleme.

Kakvu ulogu danas imaju putničke agencije i turoperatori u eri online platformi i direktnih rezervacija? Je li se uloga agencija samo promijenila – prema savjetovanju, kreiranju kompleksnijih programa i iskustava – ili im prijeti ozbiljna marginalizacija?

Uloga agencija se mijenjala, ali nikada nije nestala. Danas svatko može sam rezervirati hotel ili let, ali agencije dolaze do izražaja u složenijim putovanjima i paketima.

Ljudi žele sigurnost, pogotovo kada se letovi otkazuju, kasne i dogode se problemi. U takvim situacijama žele imati osobu, ne automat.

U mnogim segmentima čovjeka ne može zamijeniti tehnologija.

Kad govorimo o planovima i očekivanjima za iduću godinu – što Vi vidite kao ključne rizike, a što kao najveće prilike za hrvatski turizam?

Prvo – hrvatski turizam je blizu svojih granica i moramo biti oprezni. Drugo – mladi moraju agresivnije preuzeti štafetu i iskoristiti prilike koje imaju.

Treće – 2026. bit će vrlo zahtjevna godina. Ovisit će o tome hoćemo li na vrijeme prepoznati trendove i hoćemo li mi upravljati turizmom, a ne turizam nama. Nakon korone imali smo razdoblje u kojem je turizam vodio nas – sada je vrijeme da mi vodimo turizam.