Geopolitičke napetosti prijete novim poskupljenjima: Građevinski sektor pod pritiskom rasta cijena energenata

Globalna geopolitička nestabilnost, osobito mogućnost eskalacije sukoba u regiji Irana i blokade Hormuškog tjesnaca, mogla bi ozbiljno uzdrmati građevinski sektor. Riječ je o strateškoj točki kroz koju prolazi oko 20 posto svjetske nafte i ukapljenog plina, pa bi svaki poremećaj imao izravan utjecaj na cijene energenata, a posljedično i na troškove gradnje u Hrvatskoj.

Na to upozorava Saša Perko, magistar inženjer građevinarstva, koji ističe da je proizvodnja ključnih građevinskih materijala izrazito energetski intenzivna.

„Svaki poremećaj u opskrbi energentima izravno pogađa proizvodnju. Cijene čelika već rastu paralelno s cijenama nafte jer visoke i električne peći ovise o energiji. Cement je još osjetljiviji – proizvodnja klinkera troši ogromne količine goriva, pa se svaki rast cijena odmah prelijeva na tržište“, objašnjava Perko.

Hrvatska je djelomično zaštićena kada je riječ o osnovnim materijalima poput cementa i opeke, koji se nabavljaju iz Europe. No problem nastaje kod specijalizirane opreme i materijala koji dolaze s udaljenih tržišta, ponajprije iz Azije.

Zbog nesigurnosti pomorskog prometa i skupljeg osiguranja, rastu troškovi transporta, što se direktno odražava na cijene instalacijske opreme, električnog materijala i spojnih elemenata. „Brodari te troškove jednostavno ugrađuju u cijenu, a na kraju ih plaćaju investitori i kupci“, kaže Perko, dodajući kako tvrtke sve češće unaprijed planiraju zalihe kako bi izbjegle zastoje na gradilištima.

Poseban udar očekuje se kod materijala vezanih uz naftne derivate, poput asfalta i hidroizolacije, čije cijene snažno rastu kada cijena barela nafte dosegne 100 dolara.

„U takvim uvjetima projekti s fiksnim cijenama postaju rizični jer izvođači brzo ulaze u gubitak. Poskupljenja se već prelijevaju na grube građevinske radove, posebno kroz cijene bitumenskih materijala i premaza“, upozorava Perko.

Osim materijala, rast cijena energenata potiče i širi inflacijski pritisak. To se reflektira na kamatne stope i dostupnost kredita, što dodatno usporava investicije u stanogradnju.

„Rat najprije podiže cijene energije, a zatim pokreće inflaciju. Kamatne stope tada prestaju padati ili ponovno rastu, što znači skuplje financiranje i manje novih projekata“, kaže Perko. Dodaje kako nekretnine u Hrvatskoj i dalje primarno ovise o domaćoj potražnji, turizmu i ograničenoj ponudi, pa ih ne treba precjenjivati kao sigurnu investiciju.

Neizbježan je i pritisak na cijenu rada. Rast troškova života tjera poslodavce na povećanje plaća u sektoru koji već ima kroničan nedostatak radne snage.

„Trošak rada čini između 35 i 45 posto ukupne cijene gradnje, ali raste s odmakom od šest do dvanaest mjeseci. Materijali reagiraju odmah, često i uz element špekulacije, pa se poskupljenja najprije vide na cijeni materijala, a tek kasnije na radu“, pojašnjava Perko.

Iako bi ovakva kriza mogla potaknuti korištenje održivijih i lokalnih materijala, Perko smatra da do brze tranzicije neće doći.

„U kriznim situacijama prioritet je stabilizacija troškova. Održivi materijali u startu su skuplji, pa se takve promjene događaju tek kad se tržište smiri“, ističe.

Koliko će cijene rasti ovisit će o trajanju potencijalne krize. „Ako bi sukob potrajao, mogli bismo vidjeti scenarij sličan razdoblju nakon početka rata u Ukrajini, kada su cijene nekretnina u Hrvatskoj u nekoliko godina porasle i do 60 posto“, zaključuje Saša Perko.