U Hrvatskoj se danas obilježava Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama.

U Istri su u posljednjih 20 godina ubijene 22 žene, a njih 18 usmrtile su njima bliske osobe.

''Statistika pokazuje da u prvih 9 mjeseci ove godine nisu zabilježena nova ubojstva, ali su zato zabilježena 362 kaznena djela s elementima nasilja na štetu žena, a prošle godine zabilježena su 333 slučaja, što znači da je ova godina, nažalost, u porastu'', dodala je ravnateljica Sigurne kuće Istra, Jadranka Černjul.

O slučaju obiteljskog nasilja i kroz što je prolazila, razgovarali smo s "Evom" žrtvom obiteljskog nasilja koja je s nama podijelila potresnu priču.

Ta je žena prošla kroz pakao ovozemaljskog života i iz njega izašla. Eva je odlučila s nama podijeliti svoje iskustvo, ali ostati anonimna, zato smo ju i nazvali Eva. Ne možemo joj zamjeriti, mala smo sredina. Hrabro je kročila u studio, kratko, jasno i decidirano je odgovorila na postavljena pitanja. Eva kaže kako je obiteljsko nasilje trpjela punu deceniju.

Veza je od početka bila nasilna, no tada još nije shvaćala da je to nasilje. Zatrudnjela je i udala se, rodila jedno dijete. Što su više bili između „četiri zida“, to se nasilje više manifestiralo.

Kaže kako se nasilnik, dok su još njezini roditelji bili živi i živjeli u blizini, suzdržavao od fizičkog nasilja, no s vremenom, nakon smrti njezinih roditelja, nasilje je iz psihičkog i emocionalnog, preraslo i u fizičko.

Na pitanje kako se osjećala u tom odnosu, odgovara: „Bila sam nezadovoljna, nisam vidjela neki smisao u životu i jako sam se bojala!“

Odluku o izlasku iz „začaranog kruga“ je donijela u trenutku kad se počela bojati za vlastiti život i život svog djeteta, shvatila je da mora učiniti nešto za sebe. „Ne može biti gore, od toga, ne može biti gore!“- kazala je. Skupila je hrabrost i nazvala policijsku postaju, pribojavajući se partnerove reakcije na njezin postupak. „Pomislila sam, gotova sam! Sutra me više neće biti!“

Partnerova reakcija nije bila ona koju je očekivala, naprotiv, nakon razgovora s policijskim službenicima, primirio se, no ne za dugo.

„Kad imaš dijete, skupiš neku nadnaravnu snagu u sebi.“- rekla je Eva. Naime, njezin bivši partner, kako kaže, nije nikada digao ruku na dijete, no ono bez obzira na to što je fizičko nasilje nad njim izostalo, pretrpjelo je psihičko nasilje proživljavajući majčino zlostavljanje od strane oca, radi čega i danas trpi posljedice.

Na pitanje kako se osjećala nakon što je izašla iz takve zajednice odgovara: „U početku je teško, ne znaš kako ćeš, no s vremenom sam uvidjela da imam mir, nije bitno imaš li tisuću ili dvije tisuće kuna više, najbitnije je da imaš mir.“

Trenutci u kojima je osjećala mir, bili su joj neprocjenjivi kaže, a to je bilo kada joj partner nije bio kod kuće, kad bi danima radi posla bio odsutan. Iz tog perioda života pamti i sljedeće: „Već ti nabija srce kad mu čuješ auto da prilazi, jer ne znaš što te čeka.“

Institucije su mi dale vjetar u leđa

Napominje kako je alkohol bio problem, pred alkoholiziranim suprugom nije smjela „otvoriti usta“.

Na pitanje što misli  o institucijama odgovara: „Oni su mi u stvari dali vjetar u leđa, ohrabrili su me. Rekli su mi da će sve biti bolje, da nisam više sama, da su tu uz mene. Baš su mi dali snagu da nastavim dalje.“

Kaže kako joj je nakon izlaska iz zajednice bilo teško ekonomski, a i fizički, no dodaje: „Kad bi mogla otići unazad, žao mi je što nisam i prije napustila takvu zajednicu, ali bolje i sada nego nikada.“

"Eva", naša hrabra žena, slaže se s konstatacijom da je životna školarina najskuplja. Poručuje svim ženama: „Trebamo se više cijeniti, nisam se dovoljno cijenila, bilo me sram priznati i reći, bilo je trenutaka kad bih pomislila kako to zaslužujem. Ali, mislim da nitko, niti jedna žena to ne zaslužuje i da trebamo puno više cijeniti sebe!“

"Eva" je svima nama poslala snažnu poruku, poruku koja govori da nismo same da ne trebamo trpjeti i da nitko ne zaslužuje nasilje.

Svatko zaslužuje integritet, dostojanstvo i poštovanje, posebno u obitelji gdje bi se trebali osjećati sigurno.

Obiteljsko nasilje je u porastu, rekla nam je Biljana Butigan, voditeljica odjela za maloljetničku delinkvenciju i kriminalitet na štetu mladeži i obitelji iz PU istarske.

Teško je prepoznati psihičko nasilje

Obiteljsko nasilje se dijeli na nekoliko oblika koji nisu međusobno izdvojeni. Tjelesno nasilje prati psihičko nasilje gdje je žrtva dugotrajno izložena  poniženju i omalovažavanju. Seksualno nasilje, ne željene seksualne radnje, silovanje. Ekonomsko nasilje, uskraćivanje osnovnih materijalnih i financijskih sredstava za život.

Prema riječima Butigan i dalje su u najvećoj mjeri muškarci počinitelji a žene žrtve. Prepoznati žrtvu obiteljskog nasilja nije lako, ako i postoje fizički pokazatelji, masnice, crvenila, žrtve će i dalje tvrditi kako su se same ozlijedile.

Još je i teže prepoznati psihičko nasilje, nasilnik se koristi metodama zastrašivanja, prijetnji i emocionalnih ucjena.

Uslijed takvog ponašanja žrtve se povlače u sebe, izbjegavaju socijalne kontakte, počinitelj ih nerijetko nadzire, prati njihove rute kretanja. Žrtve gube svoj integritet i dostojanstvo.

Biljana Butigan

Butigan nadalje ističe kako obiteljsko nasilje nije privatna stvar već stvar svih nas, stvar društva. „Premda se vide pomaci, doduše sitni ali vide se, apeliram kako je bitno prijaviti obiteljsko nasilje.“

Kaže kako građani često ne prijavljuju nasilje jer smatraju da nemaju dokaza, napominje kako nije na građanima da išta dokazuju, na građanima je da prijave. Policijski službenici jednako ozbiljno pristupaju svakoj prijavi, pa i onoj anonimnoj. Policija radi dvadeset četiri sata na dan, prijaviti se može mailom, osobno i na broj telefona 192.

Bilo koju sumnju treba prijaviti, policija obavlja izvide i utvrđuje istinitost dojave.

Što se tiče zakonske obaveze nasilje su dužne prijaviti sve institucije zdravstvene, odgojno-obrazovne, centri za socijalnu skrb, vjerske institucije, svi oni koji u svom radu dolaze u doticaj sa žrtvama nasilja.

Butigan kaže kako imaju lijepu suradnju sa svim institucijama te kako na njihov rad nema primjedbi. Građani ne podliježu sankcijama ako ne prijave nasilje u obitelji, no postoji moralna obaveza svakog građana da to učini jer se već sutra može naći u takvoj situaciji.

Butigan je gostujući na Rovinj FM-u za kraj dodatno apelirala na susjede: „Dobro se zna što se kod koga događa, sve se zna, sve se čuje i vidi, jednostavno treba napraviti taj prvi korak i prijaviti.“