ELVIS BERTON Od potpunog nepoznavanja likovnosti do Stalnog postava Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu

Pazinski umjetnik, Elvis Berton, bivši radijski voditelj i likovni stvaratelj uskoro će imati svoj rad u Stalnom postavu zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti. Bio je to sasvim dovoljan povod da porazgovaramo s ovim samoukim plodnim stvaraocem likovnih radova koji je od 2000. godine izlagao na više od trideset samostalnih i više od sedamdeset skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu (Austrija, SAD, Velika Britanija, Nizozemska, Slovenija, Francuska, Poljska, Slovačka, Italija, BIH). Dobitnik je brojnih priznanja i nagrada te član Hrvatskog društva likovnih umjetnika i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika.

Kako je došlo do suradnje s Muzejom suvremene umjetnosti iz Zagreba i kustosicom Danielom Bilopavlović Bedenik?

Prošle godine Daniela Bilopavlović Bedenik u zagrebačkom MSU-u postavljala je izložbu marginalne, outsiderske i artbrut umjetnosti „Hvatači snova“ i htjela je na izložbi predstaviti i moje slike iz ciklusa „Beštije“. Naravno, nisam imao ništa protiv, makar se te vrste umjetnosti dotičem tek u pojedinim ciklusima. „“Beštije“ su se u cijelu priču odlično uklopile jer govore o degeneričnom društvu s poremećenim vrijednostima, a i sam sam na neki način „outsider“ jer nemam formalno likovno obrazovanje, iako sam član Hrvatskog društva likovnih umjetnika i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika pa je moj rad priznat od strane struke. Izložba je bila postavljena u Muzeju suvremene umjetnosti u studenom prošle godine i na njoj sam izložio cijeli ciklus „Beštije“ od šest slika te još dvije slike iz ciklusa „Ptice“. Na izložbi je sudjelovalo 20 umjetnika iz Hrvatske i Srbije, tako da će iduće godine izložba gostovati i u Srbiji.

Kakav je osjećaj znati da će tvoje djelo biti uvršteno u stalni postav Muzeja suvremene umjetnosti?

Na novom Stalnom postavu MSU-a još se radi, a dio tog novog postava činit će i Zbirka marginalne umjetnosti pa je Daniela Bilopavlović Bedenik izrazila želju da bi jednu sliku iz ciklusa „Beštije“ i to „Ni gušter, ni bik, ni mačka“ koja je već bila izložena u MSU-u u sklopu izložbe „Hvatači snova“, voljela uvrstiti u taj novi postav. Mislim da je za svakog umjetnika veliko priznanje to što mu se rad nalazi u Stalnom postavu jedne od najvažnijih umjetničkih institucija u zemlji pa tako i za mene. Da mi je netko prije više od 25 godina u vrijeme mojih početaka to (pro)rekao, sigurno ne bih vjerovao da će se to dogoditi.

Kako je započeo tvoj likovni put i odakle potreba da se izraziš upravo na taj način?

Moj likovni put započeo je sasvim slučajno. Bilo je to sredinom 90-tih, radio sam u medijima i iz pazinskog Društva likovnih stvaratelja zamolili su me da im se pridružim kako bih im pomogao u promociji njihovog rada. Likovna umjetnost me do tada uopće nije zanimala i nisam znao gotovo ništa o tome. Iako nisam znao ni crtati ni slikati, na njihov nagovor pokušao sam nešto napraviti za godišnju skupnu izložbu i tako sam otkrio svoj likovni talent. Prvih nekoliko godina bio sam u fazi učenja i to mi je bio hobi, ali s vremenom sam se sve ozbiljnije počeo time baviti i shvatio da bi to mogao postati moj životni poziv.

Kako je tekao razvoj tvog likovnog umjetničkog izraza; u smislu formata, tehnike, motiva, inspiracije...?

Kao što sam već spomenuo, u početku nisam znao slikati pa sam se izražavao u tehnici kolaža. Kasnije sam počeo eksperimentirati s kombinacijom kolaža i boje, a s papira na platno prešao sam tek nakon 6-7 godina. Zadnjih godina slikam razne formate, od malih do jako velikih, u tehnici akrila ili ulja na platnu. Što se motiva tiče, većinom su vezani uz prirodu iako su neki i reakcija na stanje u društvu ili su nastali iz mojih osobnih emotivnih i životnih iskustava. Što se slikarstva tiče, uglavnom radim u ciklusima, ali izražavam se i na druge načine poput instalacija, skulptura ili digitalne umjetnosti. Ponekad isti motiv provlačim kroz razne vrste umjetničkog izražavanja kao što je bio slučaj s trilogijom „Šume“ koju čini ciklus slika na platnu „Akrilna šuma“, instalacija „Metalna šuma“ i projekcija digitalnih slika „Digitalna šuma“.

Znamo kako si dugi niz godina radio kao DJ i voditelj na Radio Istri. Kako u umjetnosti doživljavaš sinesteziju; spajanje osjeta sluha i vida?

Iako je likovna umjetnost s vremenom preuzela primat nad glazbom, i dalje mi je zvučna podloga jako važna dok slikam tako da u ateljeu trešti glazba po cijele dane. Dobro da su prvi susjedi malo udaljeni pa se ne bune. Dok radim, slušam razne glazbene stilove, od rane glazbe iz doba renesanse preko jazza, popa 80-tih, rocka do alternative, ali najviše volim malo „pomaknute“ te sjetne i melankolične stvari. Radio postaje više ne slušam niti gledam televiziju, tako da nisam baš previše upućen u aktualne glazbene trendove.

Kako je na tvoje stvaralaštvo utjecala era pandemije? Je li ona za tebe bila olakšavajuća ili otegotna okolnost?

Moram priznati da mi je u početku za vrijeme lockdowna bilo izrazito teško, financijski i psihički. Ali nakon nekoliko mjeseci stvari su ipak počele kretati na bolje. Ono što se kod mene promijenilo je to da više ne žurim dok slikam. Sada na jednoj slici znam raditi i po nekoliko tjedana, dok bi ranije bila gotova u nekoliko sati ili u dan ili dva. Naučio sam se strpljenju.

Kojim putem kod tebe dolazi do inspirativne akcije? Je li ti za to nužna introspekcija, vrijeme provedeno konzumirajući druge vidove umjetnosti ili nešto treće...?

Rijetko se dogodi da imam problema s inspiracijom. Ponekad napravim dužu pauzu između dva ciklusa, kad više nemam potrebu slikati određeni motiv i kad bih htio početi raditi nešto novo i drugačije. Ali obično ti ciklusi nastaju u kontinuitetu i na neki način se pretapaju jedan u drugi. U zadnje vrijeme napravim pauzu i između dvije slike, dok se ta neka početna ideja za novu sliku potpuno ne uobliči u meni da bih je mogao prenijeti na platno. Naravno, zahvaljujući internetu pratim događanja na svjetskoj likovnoj sceni, a prije pandemije redovito sam obilazio muzeje i galerije diljem Europe, kao i venecijanski bijenale. Za mene je važno pratiti što se trenutno događa u svijetu umjetnosti, da mogu svoj rad postaviti u kontekst suvremene umjetničke produkcije, ali ne mogu reći da to bitnije utječe na moju inspiraciju.

Na čemu sad radiš i imaš li već kakvih planova za kakve buduće radove?

Radim na novom, još uvijek neimenovanom ciklusu koji je spoj geometrijske apstrakcije i figuracije, a glavni motiv su ruke. Za sada su gotove tri slike. Trenutno su u tijeku i natječaji za izlaganje u idućoj godini tako da mi priprema prijava oduzima dosta vremena pa se manje bavim stvaralačkim radom. Ovih dana pripremam i jednu malu izložbu u Galeriji Pićan na kojoj ću izložiti 40 malih slika iz raznih ciklusa nastalih u proteklih desetak godina. Otvorenje je već sutra u 21 sat uz nastup Barbare Munjas.

fotografije: ELVIS BERTON 

Ostavite komentar