U sklopu Porečdoxa u nedjelju ste imali priliku pogledati film “Zemlja ognja” i porazgovarati s autorom Mladenom Đakovićem iz Poreča, koji osim što je redatelj i snimatelj, pjeva i piše autorske pjesme za istarsku grupu Tacoor.

“Zemlja ognja” obrađuje tematiku dva istarska sela koja su pretrpjela strašne zločine u Drugom svjetskom ratu, a prikazivao se i na HRT-u.

To je prvi dokumentarno-igrani film kojeg je režirao Mladen, a u vezi s prvijencima on nam najavljuje izlazak prvog albuma grupe Tacoor i nastupe u Rijeci i Poreču.

Bila je to prilika da porazgovaramo s ovim osebujnim redateljem koji svoju priču u Istri gradi i na glazbenom planu. 

Otkrio nam je kako je sve započelo, tko je bio zaslužan za njegove početke u svijetu filma, ali i o albumu prvijencu s bendom Tacoor.

Odrasli ste u selu Mlakva u Lici. Kada i zašto ste preselili u Istru?

Tamo sam odrastao kod bake i djeda kada su mi se roditelji rastali. Kada sam imao šest godina preselili smo se u Senj jer mi je mama tamo već dobila posao, a do osamnaeste godine sam bio u Senju.

Onda sam poslije toga otišao u Rijeku, završio fakultet i slučajno 2000. godine došao jednu sezonu u Poreč i tako ostao...

Vaše rodno selo u Lici je doživjelo sličnu sudbinu kao i selo Lipa, koje je u središtu filma “Zemlja ognja”?

Gotovo istu, tako je. Razlika u žrtvama je možda tri čovjeka više u Istri. Mada se točno ne zna, tek sad će biti pravi popis, ali isto su ljude sve ugurali u jednu kuću, bacali bombe, zapalili, pucali u njih, i tako dalje.

To Vas je zapravo potaknulo na bavljenje ovom temom u filmu?

Nije. Mene je potaknula priča Vlade Šegona koju sam ja proširivao dalje s drugim svjedočanstvima. Znao sam za zločin u selu Lipa, ali nisam znao detalje.

Pa kad sam otišao tamo i vidio tu kuću, posjetio Spomen dom te pričao s voditeljima Memorijalnog centra Lipa, zaključio sam da je to praktički ista priča.

Onda sam čak i u svom selu dobio neke kritike da zašto ja radim film u drugom selu… Možda sam u ovom slučaju objektivniji. S druge strane, tamo je malo zeznuta situacija, jer ovdje su Nijemci i još nekakve mješovite postrojbe napravili zločin u tom selu i onda poslije toga otišli.

U mom selu su to napravili susjedi preko puta, pošto je to selo koje je spaljeno bilo srpsko. I onda bi to praktički bilo kopanje po starim ranama koje nikome možda ne treba. U selu Lipa se ta atmosfera baš osjeti. Ta kuća je odmah na početku sela. To su u biti dva različita koncepta i ne znam koji je ispravan.

U selu Lipa ti osjetiš tu smrt cijelo vrijeme dok prolaziš tamo, dok u mom selu to nije tako. Tu i tamo se obilježilo, dva ili tri puta. Bez obzira, žrtve ne treba zaboraviti, ali možda je zbog toga moje odrastanje bilo manje traumatično.

Ovo je Vaš prvi film s igranim dijelovima. Kako to da ste se uvijek fokusirali na dokumentarne filmove?

Ja sam uvijek imao afinitet prema dokumentarcima. Još kad sam bio mali pa je hrvatska televizija ili tadašnja televizija Zagreb otkupljivala one nekakve serije od BBC-a. Za mene su dokumentarci uvijek davali neku autentičnost.

Moj izbor što se tiče snimanja će uvijek biti dokumentarni, a tu i tamo ću se malo zaletjeti u ove igrane vode, kao što sam sada ili kao što imam namjeru u nekoj bližoj budućnosti.

A sada o glazbi, grupa Tacoor ima novi singl?

Tako je, “Undo”. Da bar sve što zezneš, možeš vratiti nazad. To je neka imaginarna pretpostavka što bi bilo da se možemo stvarno vratiti vremenski prije ovog “novog normalnog” ili čak i puno dalje u osamdesete godine.

Pjesma spominje muziku i junake tog doba i u principu je nekakav nostalgični osvrt na vrijeme prije “novog normalnog”. Tako da sam u tom spotu koristio onaj auto DeLorean iz filma “Povratak u budućnost” i pojavljuje se Maradona koji povlači crte na nekom terenu.

Pišete sve pjesme za Tacoor?

Da, sve tekstove radim ja. Glazbu se nadopunjujemo svi u bendu dok aranžmane radi Davorin Poropat, on i producira. Već sada se pripremamo za prva dva nastupa, a prvi će biti 18.11. u Palachu, a 24.11. za dan Svetog Maura, povodom Dana mladih će biti u Poreču.

Onda će nam u drugom mjesecu izaći album za Croatia Records. Inače sam se bavio dosta i snimanjem spotova - Vitasoviću, Kedži, itd. Mi sviramo nekakav hip hop/funk s komičnim tekstovima.

Pozivam sve naše pratitelje koji nas gledaju već dvije, tri godine koliko se pojavljujemo sa svojim video spotovima da dođu na prvi koncert ili u Rijeku ili u Poreč, gdje će nas konačno vidjeti uživo i čuti kako zvučimo.