Što smo naučili kao narod? Uglavnom iz dana u dan shvatimo da je to u principu jako malo, gotovo ništa!

U nadi da činimo dobro, često griješimo! Griješimo kao pojedinci i griješimo kao narod, ali nije to ništa loše, svi griješe – bez grešaka ne ide i to je dio igre!

Loše je jedino to kada sustavno griješimo, a ne želimo priznati ni sebi ni drugima da to činimo! Problem je kada namećemo grešku da postane pravilo!

Uglavnom tome pridonosi naša taština koju je često teško zatomiti, ono kada taština i želja za dominacijom pojede sve ono dobro!

I onda kada dobijemo pljusku, opomenu i kaznu tučemo se po glavi i pitamo 'pa gdje sam pogriješio'.

Možda tamo gdje si nismo htjeli priznati da sustavno griješimo jer lakše je skroz drugima tražiti greške i ono što ne valja!