Ministarstvo unutarnjih poslova će na ovogodišnjem Maratonu lađarica imati svoju žensku posadu nazvanu “Lađarice u plavom”, a uključile su se i četiri policijske službenice iz PU istarske.

Policijsku su opremu zamijenile veslima i sada naporno treniraju jer se Maraton lađa održava ove godine u kolovozu u Metkoviću.

Dio policijskih službenica sudjelovao je i na natjecanju za najspremnijeg policijskog službenika i službenicu “Štit Domovine”, koje će se ove godine prvi put održati u Istri, točnije u okolici Pule.

Porazgovarali smo s ovim hrabrim i upornim ženama, koje osim izazovnog policijskog posla, obitelji i drugih obaveza, imaju vremena i za rekreaciju, druženje i podupiranje jedna druge.

Kako su uopće nastale "Lađarice u plavom" i bave li se većinom policijske službenice i u slobodno vrijeme sportom i treninzima, koliko je to važno?

Ženska ekipa Ministarstva unutarnjih poslova ''Lađarice u plavom'' nastala je na inicijativu policijske službenice PU istarske Nikoline Kuvačić, koja već godinama prati natjecanja lađa u Metkoviću te je prošle godine došla na ideju bi li bilo moguće okupiti kolegice iz različitih dijelova Hrvatske koje bi predstavljale hrvatsku policiju na ovom zahtjevnom, ali atraktivnom natjecanju.

Pronašla je trenera, policijskog službenika interventne policije PU zagrebačke Stefu Lutza, koji se i sam već godina bavi veslanjem te je i trenirao prošlogodišnje pobjednike Maratona lađa, ekipu zagrebačkih lađara.

Uslijedio je možda najteži dio posla, a to je bio pronalazak policijskih službenica koje su spremne odvojiti velik dio svog privatnog vremena na pripremu za Maraton lađarica, koji se ove godine održava 8. kolovoza sa startom u Metkoviću.

''Nazvala sam barem 30 kolegica dok napokon nisam došla do nas 12. Neke nisu bile zainteresirane jer treninzi oduzimaju dosta vremena, neke su se malo dvoumile, a neke su odmah na prvu hrabre prihvatile izazov, makar nisu znale ni kako lađa izgleda'', kaže Nikolina, inače policijska službenica Sektora kriminalističke policije te pojašnjava kako je kod izbora članica ekipe bilo bitno da se bave nekim sportom kako bi mogle odrađivati zadane treninge.

U ''Lađaricama u plavom'' nalaze se policijske službenice iz različitih rodova policije i iz različitih policijskih uprava, a čak četiri članice su iz PU istarske. Uz Nikolinu, tu su još Slobodanka Gvero iz Policijske postaje Pula, Amela Zukanović iz Interventne jedinice policije Pula i glasnogovornica PU istarske Suzana Sokač.

Sve tri odmah su prihvatile Nikolininu ideju i pridružile se lađaricama. Ni one, kao niti druge lađarica, nikada ranije nisu veslale u lađi, no sve se već godinama bave sportom, što znatno olakšava pripreme za natjecanje.

Nikolina Kuvačić bavi se triatlonom, plivanjem, sudjelovala je na nekoliko Ironman utrka, a osvaja medalje na natjecanjima u daljinskom plivanju. Slobodanka Gvero bavi se trčanjem i jogom te trenira u teretani, Amela Zukanović bavi se trčanjem te je bila trenerica u školi trčanja, planinarenjem i trenira u teretani, a Suzana Sokač bavi se trčanjem i TRX treningom.

Koliko je naporno pripremati se za ovakva natjecanja, kako se osjećate poslije i jeste li zadovoljni timom žena u kojem jeste, slažete li se?

Suzana: S pripremama smo započele još u prosincu te bismo svakog tjedna od trenera dobile plan treninga, koji se sastojao od četiri treninga tjedno u trajanju od 2 do 3 sata dnevno. Odrađivale smo treninge snage, koji su bili usmjereni na razvoj i pripremu mišića koje najviše koristimo prilikom veslanja, a nakon toga bismo ili trčale ili vozile bicikl.

U ožujku smo započele s treninzima veslanja na Jarunu tako da smo sada svaki drugi tjedan u Zagrebu, a one tjedne kada smo kod kuće radimo i dalje po planu treninge snage i kardio treninge.

Zahtjevno je, ali pred sobom imamo cilj koji želimo ostvariti tako da nam je u teškim trenucima samo to na pameti. A ekipa je odlična. Odmah smo kliknule kao tim i jedna smo drugoj podrška tako da lakše odrađujemo svaki ''pakleni'' trening koji nam trener osmisli.

Nikolina: Treninzi su naporni i iziskuju jako puno vremena, ali postavile smo si cilj u glavi i odustajanje više nije opcija. I koliko god naporno bilo i koliko god bile umorne na kraju dana, jer naš dan znači i posao i obitelj i svakodnevne redovne obveze, ipak se sve svede na osjećaj iznimnog zadovoljstva, a sad već i iščekivanja prvog natjecanja.

Kolegice su iz raznih vidova policije, raznih godišta, raznih privatnih preferencija, ali zajednička nam je ljubav prema sportu i to nas je povezalo pa kao tim super funkcioniramo.

Slobodanka: Poprilično je naporno, ali uz dobru organizaciju i volju sve se uspije. Zadovoljna sam timom, pogotovo jer se nismo poznavale prije ovih treninga i pitala sam se kako će to sve funkcionirati, no odmah smo kliknule tako da se međusobno podržavamo u trenucima kad je nekoj teži dan.

Amela: Treninzi su zahtjevni i sadržajno i vremenski. Riječ je o novoj aktivnosti, za koju mogu reći da je napornija od svih aktivnosti kojima sam se do sada bavila. S našom ekipom sam jako zadovoljna, mislim da nitko nije očekivao da ćemo se ovako brzo povezati. Tu smo jedna za drugu i učimo jedna od druge kako funkcionirati u timu.

Prvi put će se natjecanje za najspremnijeg policijskog službenika i službenicu "Štit Domovine" održati u Istri i to u kolovozu u okolici Pule. Kako se pripremate i od čega se sve sastoji natjecanje?

Suzana: Štit Domovine natjecanje je za najspremnijeg pripadnika/pripadnicu Ministarstva unutarnjih poslova, a ove godine po prvi put se održava u Istri, točnije na području Pule i Medulina.

Osim policijskih službenika i službenica, na natjecanju će sudjelovati veterana specijalne policije iz Domovinskog rata RH, pripadnici Ministarstva obrane Republike Hrvatske, kao i policijski službenici stranih policijskih snaga.

Riječ je o natjecanju koje iziskuje dosta posla u organizacijskom smislu tako da će predstavnici Provedbenog tima i policijske uprave u narednom razdoblju održati sastanak sa svim dionicima, odnosno predstavnicima institucija na lokalnoj razini kako bi sve bilo spremno za završnicu koja će se održati 19. rujna, s ciljem u našoj velebnoj Areni.

Kako i kada ste se uopće odlučili pridružiti policiji i što bi poručili mladim djevojkama koje možda o tome razmišljaju, a boje se stereotipa, osuđivanja ili izazova od okoline?

Suzana: Kao mala oduvijek sam razmišljala kako jednog dana želim postati policajka. Neko vrijeme zanimljivo mi je bilo i novinarstvo, ali prijemni ispit za oba fakulteta bio je isti dan i prevagnula je ljubav iz djetinjstva.

Budući da sada radim na radnom mjestu glasnogovornice policijske uprave i velik dio mog posla je i pisanje tekstova, mogu reći kako se sve nekako posložilo na kraju.

Tako da moje dame, odvažite se jer ovo više nije isključivo muški posao, ovo je poziv kojeg obavljamo ravnopravno. Jednako vrijedimo i ne dajte se obeshrabriti.

Nikolina: Jedini posao o kojem sam sanjala još kao dijete je biti policajka, druge opcije nije nikada bilo pa je onda ovaj posao nešto meni svojstveno i meni prirodno. Poručila bih curama i ženama da, neovisno o tome radi li se o ovom poslu ili nekom drugom, ne odustaju od svojih snova i neka budu uvijek svoje.

Slobodanka: Od malena sam htjela biti policajka, ali sam se dosta kasnije odvažila prijaviti na natječaj. Poručila bih svim mladim djevojkama da ih predrasude – koje možda postoje - ne trebaju obeshrabriti. Najbolji osjećaj je postignuće vlastitim sposobnostima.

Amela: Odlučila sam postati policajka jer su me oduvijek privlačili ti pojmovi reda, rada i discipline. Malo sam se dvoumila između vojske i policije, ali prevladala je borba za pravdu i zaštita slabijih. Školovanje na policijskoj akademiji imalo je pozitivan utjecaj na mene i navike koje sam tamo stekla primjenjujem sada na svoj svakodnevni život. Ponosna sam što sam dio ove plave obitelji i budućim kolegicama želim poručiti da uz dovoljno volje, motivacije i dobru organizaciju mogu ostvariti sve što požele.

Koliko je u Vašem poslu teže biti žena, majka i sve ostalo?

Nikolina: Teško je ponekad uskladiti privatni život s poslom, sa smjenama i s prekovremenim satima, ali kad obitelj saživi s tim tempom, sve to nekako ide svojim tijekom. Podrška obitelji jako je bitna, a drago mi je što imam podršku svog djeteta.

Suzana: S obzirom na prirodu posla, a sada i na ove treninge, događa se da privatni život, odnosno slobodno vrijeme malo pati, ali uz dobru organizaciju sve se može. Veliku podršku imamo i od kolega i od naših rukovoditelja, što nam znatno olakšava pripreme za Maraton lađarica.

Slobodanka: Čini mi se poprilično teško biti sve nabrojano, ali uvjerena sam da ću kada to toga dođe, pronaći pravi recept. Nema toga što žene ne mogu.

Amela: Teško je i izazovno, ali uz dobru organizaciju i podršku najmilijih sve se može.

Koliko god bilo teško, ove uporne žene ne odustaju i svaki dan daju sve od sebe, a mi im želimo puno uspjeha, kako na natjecanju, tako i na privatnom i poslovnom planu. Svaka vam čast!