NOVI RAVNATELJ OB PULA: 'Više od 20% naručenih se ne pojavi na pretragama ili zahvatima'

Kada je dotadašnja ravnateljica OB Pula, Doc. dr. sc. Irena Hrstić, dr. med. odlukom vlade imenovana državnom tajnicom u Ministarstvu zdravstva, on je postao v.d. ravnatelj. Bilo je to 17. srpnja 2024.

Prije nekoliko dana, 23. rujna, ministar je potpisao rješenje i mr. sc. Andrej Angelini, dr. med. postao je ravnatelj jedine istarske opće bolnice. Dan nakon toga primio nas je u svom uredu na slobodno možemo reći, nastupni interview.

Dva mjeseca su otprilike prošla otkad ste imenovana v.d. ravnateljem bolnice. Jeste li uspjeli pohvatati konce i koliko je to bilo teško, obzirom da ste dvadesetak godina već u bolnici?

Da, krajem srpnja sam imenovan kao v.d. ravnatelja, a evo od ponedeljka mi počinje teći baš službeni mandat ravnatelja. Inače, zaposlen sam u OB-u Pula neprekidno od lipnja 2003. godine kada sam dobio specijalizaciju iz opće kirurgije.

Status specijalista opće kirurgije ostvario sam u srpnju 2010. godine, a status užeg specijalista iz torakovaskularne kirurgije u veljači 2018. godine. Radio sam na Odjelu za kirurgiju na vaskularnom i torakalnom odjelu, a time ću se, doduše u manjoj mjeri, ali i dalje baviti. Zadnjih nekoliko godina, nakon preseljenja bolnice iz Negrijeve ulice, vodio sam i Odjel dnevne kirurgije na Poliklinici. Bio sam zapravo dobro upoznat i sa ovim poslom, jer sam usko surađivao sa tadašnjom ravnateljicom.

Koliko je to zapravo promjena, kada kažemo ravnatelj bolnice, onda se tu podrazumjeva puno birokracije, papira, koordinacija svega i svačega. Ipak ste vi zapravo osoba koja na neki način rukovodi i strateškim ciljevima bolnice. Kolika je promjena iz operacione sale preći za ravnateljski stol?

Da, to sam se I ja bojao, baš upravo toga što ste rekli. Međutim, moram reći da je ovdje ekipa u upravi, u ravnateljstvu, toliko dobro posložena da praktički ja nemam tih birokratskih i administrativnih problema. Meni dođe sve već rješeno. Ja se sa time ili složim ili ne složim, potpišem ili ne potpišem, tako da što se toga tiče to je jedna rutina. Imamo ovdje 5 pomoćnika; imam pomoćnika za financije, za pravne stvari, za sestrinstvo. Imam i svog osnovnog pomoćnika, baš pomoćnika ravnatelja, tako da je to jedna ekipa koja već uigrana i koja je praktički uhodana i nema takvih administrativnih "problema" kakvih sam mislio da će biti.

Do ove je promjene na mjestu ravnatelja došlo na jedan poseban način, dr. Hrstić je otišla na drugo radno mjesto, nije bilo nikakvih prevrata. Kakav je kontinuitet, hoće li se išta novo uvoditi? Da li uopće potrebno nešto novo uvoditi? Ili se zapravo nastavlja dalje putem kako je bolnica u ovih zadnjih godinu dana od zadnje velike promjene, one vlasništva zapravo krenula?

Kao što ste rekli, bolnica je od 1. siječnja ove godine u državnom vlasništvu, opet u državnom vlasništvu. Do tada je bila u županijskom vlasništvu, iako je prije toga već bila u državnom vlasništvu. Istina je da je dosadašnja ravnateljica, docentica Hrstić prešla u Ministarstvo zdravstva u Zagrebu. Jednostavno nametnula se potreba, da netko drugi preuzme tu funkciju, da je na neki način naslijedi. Moram reći da je ona mene nagovarala to budem ja, očito je vidjela, možda nekakav potencijal, a ja sam već obnašao određene upravljačke pozicije ovdje u bolnici, tako da mi nije poso nije stran. Naravno, prije sam imao pod sobom određeni manji broj ljudi, a sad imam cijelu bolnicu, to je preko tisuću i tristo ljudi, zaposlenika u bolnici o kojima morate voditi brigu, to je kao jedna ogromna obitelj u kojoj te vi za sve njih odgovorni, i to je velika odgovornost. Ali s druge strane I velika čast tako da se zahvaljujem i docentici Hrstić na učinjenom do sada i iskazanom povjerenju, a mi naravno nastavljamo tim putem. Više puta sam rekao, sad nam je sigurno puno lakše. Evo kao što vidite ovdje u novoj smo bolnici. Novi su, odlični, uvjeti, oprema je dobra. Nema više Covida, nema pandemije kao što je bilo. Bilo je u ovih par proteklih godina itekako otežavajućih okolnosti, a sada idemo ususret novim izazovima koji nam se nameću.

Prelaskom u novu bolnicu puno je toga došlo na svoje mjesto.. To je proces koji je zapravo dugo trajao, ali pretpostavljam i omogućio racionalizaciju radnih procesa i svega ostaloga.

Veliki je to projekt bio, stvaranja i izgradnje ove bolnice, i bivša uprava je to savršeno odradila. Na prvom mjestu, sigurno da je racionalizacija i troškova i svega što je prije bilo, što se prije nametalo, jer nije bilo drugih načina, sada puno bolja. Drukčija je i struktura bolnice, drukčije organizacija unutar bolnice, pogotovo prema situaciji kada smo bili u mornaričkoj bolnici. Poliklinika je posebna zgrada, centralni operacijski blok je posebna zgrada, koje su međusobno toplim hodnicima povezane, stacionar ima 7 katova i to je bila velika investicija. Uhodavamo ste, odnosno već smo se uhodali, ipak smo tu već malo više od dvije godine otkad nas je Covid prisilio da se preselimo iz mornaričke ovdje.

Bolnica je jedan veliki organizacijski sustav, a kao što znamo, nedostaje medicinskog kadra. Kako se uspjevate boriti sa time i imate li kakve planove da se na neki način privuče još dodatnog kadra?

Pa da, dobro ste rekli i to se već manje više zna za medicinski kadar, čak bih se usudio reći da je sestrinski kadar sad možda veći problem nego liječnički kadar. Liječničkog kadra ima, ne možda baš dovoljno, ponekad nekih specijalizacija negdje nedostaje, recimo pedijatara, međutim, postoji veliki deficit sestrinskog kadra i to srednjeg medicinskog kadra na što moramo apsolutno reagirati, utjecati i iznači bilo kakva moguća rešenja kako bi privukli nove osobe u taj poziv. Sestre i tehničari nisu nužno potrebni samo u našoj bolnici, nego tu su i domovi zdravlja, tu su vam i druge bolnice u Istri, starački domovi. Problem se sustavno rješava, ali činjenica je da postoji i da je velik.

Jedan od drugih problema koji se često spominje jesu i duge liste čekanja na specijalističke pretrage.

Ako govorimo o listama čekanja to je isto jedan, pa tako recimo, ustaljeni problem, za koji bi se ja usudio reći, da ima svoje varijacije. Nekad je to manje, nekad je to više, ali na neke pretrage vi praktički ne možete bitno utjecati, ako magnetska rezonancija u svom radnom danu može napraviti 20 magneta mozga, jer se svaki magnet radi pola sata, vi ne možete napraviti 28, jer jednostavno fizički ne možete to napravit, a još i morate pustiti uvijek lufta za hitna stanja. Znači ono što je hitno u bolnici to morate imat termine jer su to stvarno hitna stanja, a s druge strane imate problem da određeni broj pacijenata, a začudili bi se da preko 20 posto naručenih pacijenata ne dođe na svoje planirane preglede, zahvate i intervencije i slično. Sad ako vam pacijent u podne i po ne dođe na magnet, na primjer dojke, termin je propao i vi ga ne možete ničim više nadoknaditi, tako da bi se svi trebali malo ozbiljnije postaviti, prvo mi u bolnici, ali I svi naši pacijenti malo zapitati što možemo svi zajedno napraviti da se stupanj zdravstvene zaštite u našoj županiji mic po mic podigne na bolje.

Ostavite komentar