Majkl Mikolić: U Istri raste interes za dječje predstave, Teatar Naranča se bliži brojci od 300 tisuća gledatelja!

KULtura po Istri serijal je intervjua na portalu IstraIN, odnosno projekt kojim je želja kroz seriju novinarskih tekstova sagledati stanje kulturne ponude u Istarskoj županiji, kao i percepciju razvoja iste s gledišta nekoliko ključnih ljudi koji imaju velik utjecaj u navedenom području.

Nakon dosadašnjih intervjua u kojima smo porazgovarali s Gordanom Jeromela Kaić, Dubravkom Svetličić i Ronaldom Brausom, sada je došlo vrijeme da porazgovaramo s čovjekom koji je svoj umjetnički put posvetio kreiranju sadržaja za one najmlađe.

Tako je u ovom izdanju serijala KULtura po Istri naš sugovornik bio Majkl Mikolić – docent umjetnosti, glumac, redatelj i ravnatelj Teatra Naranča.

Razgovor o važnosti kulture u razvoju djece, ali i o popularnosti predstava za djecu u Istarskoj županiji pročitajte u nastavku.

Što je za Vas kultura?

Kada bih morao svesti odgovor na što manje riječi rekao bi – bogatstvo duha, nešto što nas kao pojedince čini boljima.

Možete li ukratko ispričati kako je tekao razvoj Teatra Naranča? Koliko ste predstava postavili pred publiku? Koliko su česta gostovanja izvan kazališne kuće? Raste li kroz godine popularnost predstava za djecu u Puli i Istri?

Evo bliži se 13 godina otkako je sve krenulo, a započelo je s idejom da vratimo dječje kazalište u Pulu i Istru. Smatrali smo da po stoji potreba za time i da imamo znanje potrebno za takav potez te se pokazalo da smo bili u pravu. Publika nas je vrlo brzo prepoznala i počela posjećivati naše predstave.

Sada kada se osvrnemo s distance možemo reći da je predstava „Crvenkapica“ nekako najzaslužnija za veliki broj otvorenih vrata koja su nam se pružila nakon nje. Od 34 izvedbe u prvoj godini, danas se krećemo od 270 do 300 izvedbi godišnje, a u ovih 13 godina ostvarili smo 91 premijerni naslov i bližimo se brojci od 300 000 gledatelja.

Iza nas je jedan zahtjevan put koji smo prešli, a pred nama ima još puno izazova s kojima se želimo uhvatiti u koštac i obogatiti kulturnu ponudu u našoj županiji.

Jedan takav u koji smo nedavno krenuli je projekt Scena 15+ na kojoj smo uspješno postavili četiri autorska teksta Gorana Mihovilovića – autohtone istarske komedije „Moje istrijansko korona vjenčanje“ , „Istrijanske navade“, „Za kulturu pronti“ i „Kako preživjeti punicu“.

Sve su to priče u kojima se svi mi možemo prepoznati, u kojima možemo prepoznati ljude koji žive tu oko nas, koji su iz nekog nama poznatog sela. Mislim da upravo zbog toga spomenute predstave bilježe kod publike veliki uspjeh.

Uz sve to, kroz predstave njegujemo našu čakavštinu i domaću besidu – koju novije generacije, nažalost, polako zaboravljaju.

Što se gostovanja tiče, gotovo dvije trećine naših predstava svake godine odigramo u gostima – jednu trećinu po Istri, a jednu trećinu po ostatku Hrvatske.

Mogu reći i da naš rad sve više prepoznaju u Slavoniji, na sjeveru Hrvatske, oko Zagreba te na Kvarneru i zaista je lijepo nakon predstave čuti koliko i tamo cijene naš rad.

Zašto je važno djecu od rane dobi izlagati kulturnim sadržajima?

Kao i u svemu, tako i u konzumaciji kulturnih sadržaja, navike se stvaraju od malena.

Upravo je zbog toga važno da od rane dobi učimo i navikavamo djecu na posjete istima, a naravno, jako je važno da ti sadržaji budu njima primjereni.

Nerijetko se govori da su djeca najzahtjevnija publika. Je li to zaista tako? Što to za vas znači?

Oni reagiraju iskreno i instinktivno.

Također, oni bezuvjetno vjeruju u kazalište i zato su djeca najiskrenija publika pa tako i najzahtjevnija.

Najbolji odgovor na pitanje „Kako igrati za djecu?“ dao je jedan jako pametan glumac – „Kao za odrasle, samo bolje!“.

Kako doći do djece kao ciljane publike? Kome se obraćate, kojim kanalima i na koji način?

Nažalost, nije uvijek lako. Vrlo često, kao u drugim područjima, sustav ne funkcionira. Odnosno, sve to u teoriji funkcionira, a praksa je nešto drugo.

Očekuje se od nekoga da nešto osigura ili organizira, a nema uvjete za to, zatim primjerice postoji interes, ali nema sredstava i slično...

I na kraju, kao i uvijek kod nas, sve se svodi na volju i entuzijazam pojedinca.

Zato treba reći da većina odgojitelja, učitelja, pedagoga, ravnatelja i svih uključenih u proces organizacije neke predstave rade jedan veliki i zahtjevan posao. Zato im se i ovim putem želim zahvaliti i pričati o onima koji svoj poziv u radu sa djecom shvaćaju vrlo ozbiljno i rade ga posvećeno. S njima je suradnja uvijek lagana i lagodna!

Osim vođenja Teatra i režiranja, često vas gledamo i na sceni.  Dok publiku hrani kulturni sadržaj, što hrani glumce? Umjetnike općenito?

Bivanje na sceni je zapravo moje prirodno mjesto. Sve ove druge poslove često smo na nezavisnoj sceni primorani prihvatiti i obavljati kako bismo mogli stati na scenu.

Ipak, scena je ono što nas sve najviše veseli – ta čarolija koja nastaje između glumaca i publike za vrijeme izvedbe.

Pratite li razvoj ponude kulturnih sadržaja na razini Istarske županije? Kako komentirate kulturnu ponudu – ima li dovoljno programa ili možda premalo/previše?

Ovo je jedno jako nezahvalno pitanje i na njega je jako teško odgovoriti bez da vas netko mrko ili poprijeko pogleda.

Međutim, odgovorit ću vam iskreno – mislim da se nudi svašta. A kada kažem svašta, osobno ne mislim da je to dobro. Dobro je kad ima svega – jer u svemu postoje kvalitetni sadržaji.

Ipak, kako često nedostaju kriteriji i kontrola kvalitete sadržaja – onda se nažalost naiđe i na – svašta – pa smo ponekad svi, kao konzumenti, žrtve kvantitete u odnosu na kvalitetu.

Za kraj, što bi poručili sugrađanima, ljudima iz Istre i svima onima koji se zateknu u Istri – zašto bi se trebali odlučiti na konzumaciju kulturnih sadržaja? Što će im to donijeti?

Predlažem im da izađu iz zone komfora u koju nas je uljuljalo ono razdoblje od prije par godina (koje neću imenovati) i koje nas je sve malo ulijenilo u posjetama raznim sadržajima.

Dajte priliku različitim područjima kulture i umjetnosti, nađite ono što vam se sviđa i što je za vas i uživajte u konzumaciji kulturnih sadržaja kao što uživamo i mi koji ih za vas stvaramo!

Naslovna fotografija: Dusko Jaramaz/PIXSELL, Fotografije u članku: Arhiva/Teatar Naranča

*Članak je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa poticanja novinarske izvrsnosti.

Ostavite komentar