Zašto glumimo i želimo biti nešto što nismo?!

Ljudi moji, je li to moguće, pitao se to svojevremeno Mladen Delić!

Bilo je to 80-ih godina, danas kada pogledamo, onih boljih godina. Kada je normalno bilo normalno, a nenormalno, nenormalno! Uglavnom bar je bilo nešto normalnije nego što je nama u ovom novom normalnom!

I dok korona hara, farmaceuti trpaju lovu u džepove, a s druge strane bogatiji postaju još bogatiji! 1% najbogatijih drži 99% svjetskog bogatstva! A s bogatstvom ide moć ili obrnuto, a znate što taština čini kod ljudi!

Eto, dočekali smo i to da naslovnice portala, televizija i radija ne puni više samo korona! Odnosno dogodilo se čudo pa osim pokoje crne kronike i dnevnog šamaranja s brojem oboljelih i umrlih, na naslovnice je dospio sport!

Ako se to sportom može nazvati! Informacija da će 12 najvećih europskih ali i svjetskih klubova oformiti novu Super ligu, koja je kontra svih pravila Uefe, uzburkala je strasti!

Malog čovjeka se zamara s time kako će bogatiji postati još bogatiji i to zahvaljujući Super ligi.. i to se malog čovjeka zamara u trenutku dok taj isti mali čovjek ne zna hoće li moći sutra svojoj djeci na stol staviti svježi kruh!

Da, time smo okruženi i to je naša stvarnost, to je realnost od koje ne treba bježati, ne trebamo okretati glavom! Ne treba sanjariti i živjeti život kakav ne živimo!

Ne treba glumiti da se nekome dodvorimo! Trebamo nastaviti razmišljati svojom glavom i ne izgubiti onu toplinu i ljudskost koja je oduvijek bila pokretač dobrote!

Ostavite komentar