Više nas neće popisivati? Kako molim?

Kad krene jesen, što se valjda upravo dešava, odmah kreću veliki poslovni, obrati, prevrati i odluke.

Na primjer, valjda više neće postojati popis stanovništva. Tako kažu.

Više se neće svakih deset godina zapošljavati pola zemlje da s velikim registrima prođu svaki kutak Hrvatske i saznaju tko i kako tamo živi.

Odmah sam pomislila da je tomu tako jer je toliko naroda iselilo da ovi koji popisuju jednostavno nemaju koga doli same sebe.

Ali, odmah su me razuvjerili.

Nije da potpuno popis stanovništva pada u zaborav, nedaj bože.

Samo će se isti provoditi svaki dan.

Tako kaže Europa da treba.

Ne možemo čekati desetljeće da saznamo koliko nas ima i kako živimo.

Te bolne istine moramo biti svjesni svaki dan.

Ne znam što Europa misli o nama, nemamo mi super moći pa da se svaki dan popisujemo.

Nismo mi Njemačka da se sve zna.

Mi se još bakćemo s, npr. Kompjuterizacijom.

Osuvremenjenost nama malo teže pada pa umjesto da nam digitalizacija olakša posao, kod nas ga oteža.

Da li jer nam ljudi nisu obučeni, jer nismo dobro kompjuterizirani ili nam internet veza puca- ne znam.

Ali, jedan mi čovjek od struke tvrdi da od kad su uveli digitalizaciju ne bi li ubrzali spori posao, on je, gle čuda, postao još sporiji.

Sleže ramenima kad pitam- kako to?

Ne zna on, ne znam ja, enigma živa.

Kaže mi jedna druga gopođa- vidi na katastru lijep plakat u koloru koji poziva da si papire izvadiš na e-građanin, znaš, da ne čekaš u redu.

To je jako ohrabrujuće i pozitivno.

Ipak, ne da vrag mira pa pita službenicu onako preko reda- jel mogu taj papir sama doma isprintat?

- A ne, baš za taj morate ovdje čekat', veli službenica.

I znate što- nitko se nije začudio, ma ni trepnuo!

Tko je kod nas vidio odradit papirologiju doma na printeru?!

Ostavite komentar