Obljetnica je rođenja najslavnijeg Labinjana Matije Vlačića Ilirika

Prije 504 godine u Labinu je na današnji dan, 3. ožujka rođen Matija Vlačić Ilirik.

Bio je protestantski teolog, crkveni povjesnik i filolog, a nakon početnoga školovanja u rodnome gradu, od 1536. do 1539. godine u Veneciji je proučavao humanističke znanosti.

S idejama reformacije upoznao ga je ujak fra Baldo Lupetina, a po njegovu nagovoru odlazi na studij u Njemačku. Tamo je postao vatrenim pristašom reformacije, što je dobrim dijelom odredilo njegovu osobnu i znanstvenu sudbinu.

U Wittenbergu se povezao s vodećim protestantskim teologom Filipom Melanchtonom, koji ga je i materijalno pomagao. Godine 1544. postao je magistar slobodnih umijeća i profesor grčkoga i hebrejskoga na Protestantskom sveučilištu u Wittenbergu.

Već 1542. upoznao se s već oronulim i bolesnim vođom reformacije Martinom Lutherom, na kojega je ostavio snažan dojam. Nakon Lutherove smrti 1546. unutar protestantizma dolazi do određenih dogmatsko-teoloških previranja i sukoba između dviju struja: umjerenije i radikalne protestantske, koja je u ime obrane čistoće protestantskih načela odbijala svaki kompromis radi približavanja protestantizma i Katoličke crkve.

Kada je 1556. dobio poziv za profesuru s dvaju njemačkih sveučilišta, jenskoga i heidelberškoga, morao je prihvatiti Jenu (iako je preferirao Heidelberg), jer je to prije obećao saksonskim knezovima. Sa Sveučilišta je otpušten 1561. zbog suprotstavljanja mjesnomu knezu, koji je prisvojio pravo da odlučuje o crkvenim stvarima, a zahtijevao je i da Vlačić ništa ne tiska što ne odobre on ili njegovi savjetnici.

Preminuo u bijedi

Unatoč savjetima najbližih suradnika da se vrati u Magdeburg, Vlačić 1562. odlazi u Regensburg, smatrajući ga najprikladnijim za ostvarenje svojih planova oko prijevoda Biblije i formiranje središta ilirske reformacije. Kako mu je plan zaposlenja na Sveučilištu propao, napustio je Regensburg, pa je od 1567. do 1573. godine bio prognanik u više europskih gradova, nakratko u Antwerpenu, Frankfurtu na Majni, Baselu, Speyeru, a na Sveučilištu u Strasbourgu proveo je pet godina.

Stalno je bio na udaru saksonskih knezova i njihovih teologa. Optuživali su ga kao glavnoga krivca za teološke rasprave, uzročnika nemira i sukoba među njemačkim staležima. Protjeran je iz Strasbourga, a s cijelom obitelji sklonio se 1573. u samostan Bijelih gospođa u Frankfurtu na Majni, gdje je umro u bijedi.

Progoni i nerazumijevanja dodatno su učvršćivali Vlačića u uvjerenju kako je prava istina sadržana u radikalnom protestantizmu, pa u svojim teološkim spisima strastveno zagovara izvorne ideje reformacije. Napisao je dvjestotinjak radova, uglavnom na latinskom jeziku.

Ključ svetog pisma

U najvažnijim traktatima Clavis Scripturae sacrae, De peccato originali, De corrupto Ecclesiae Statu i dr. ističe bit protestantskog učenja, a to je da zbog toga što je ljudska narav potpuno uništena istočnim grijehom, čovjek bez milosti koju je zaslužio Isus Krist ne može učiniti nikakvo dobro niti se spasiti.

Vlačić je s ponosom isticao svoje podrijetlo, a zavičaja se sjećao s toplinom, o čemu govori i njegov izraz Istria mea dulcissima patria. Pripisuje mu se autorstvo dvaju polemičkih spisa na hrvatskome, na ikavskoj čakavštini: Razgovaranje meju papistu i jednim luteran, 1555. i Katekismus hervatski (u: Otrozhia biblia, 1566.).

Veliki interes i zanimanje za djelovanje i život Matije Vlačića Ilirika pokazao je Mijo Mirković napisavši tri njegove biografije, 1938., 1957., te 1960. s novijom verzijom objavljenom 1980. godine.

U rodnom mu Labinu, u zgradi Francovich, 1975. otvorena je Memorijalna zbirka Matije Vlačića Ilirika u organizaciji Narodnog muzeja Labin. Njegovo ime nosi Sveučilišni centar za protestantsku teologiju Sveučilišta u Zagrebu, osnovna škola u Labinu, gradska knjižnica u Rovinju, ulice u Labinu, Rovinju, Umagu, Poreču, Puli, Novigradu, Raši, Zagrebu, Slavonskom Brodu, Tenji...

Foto i izvor: Istrapedia

Ostavite komentar