Kad Puležani idu u pustolovinu, onda idu ČOPORativno!

„U mislima sam pustolov, na riječima čovjek, u srcu dijete!“, riječi su kojima novi članovi pulskog Čopora svake nedjelje prolaze inicijaciju. Ne, nije Čopor neka tajna organizacija, unatoč inicijaciji, već prvi besplatni klub pustolova, velika grupa pojedinaca povezanih ljubavlju prema prirodi, rekreaciji i druženju.

- Mi smo baš kao djeca, kaže nam Boris Stermotić, trener preživljavanja u prirodi, oko kojeg se okupila neformalna skupina hodača čudnog naziva. Boris, naime, za svaki vikend osmisli nekoliko trekking ruta, nekad zahtjevnije avanture, nekad duge laganije šetnje, ali uvijek zanimljive i jedinstvene pa je i grupa sve veća i veća. Preko tjedna se Puležani, od kojih se mnogi i ne poznaju, dogovore kamo za vikend, u nedjelju već pješače kilometrima kao da su obitelj ili bar prijatelji od djetinjstva, a po povratku se umorni zajedno raduju novim pustolovinama za tjedan dana. I svaki im je izlet nova avantura.

- Pustolovina je za svakoga, pustolovina se nalazi tu „iza vrata“. Imamo prekrasnu prirodu, ljudi je trebaju upoznati. A kako je sve to krenulo? Tako što sam primijetio psihoze u epidemiji, vidio sam da ljudi pucaju po šavovima, da imaju potrebu za druženjem u prirodi. Takav je, uostalom, i fenomen zimskih plivača kojih nikada nije bilo više u Puli nego sada. Mi smo krenuli u prirodu, a ljudi su krenuli za nama. Svatko nam je dobrodošao i nema ograničenja. Sada na izletima već znamo imati i tri generacije „čoporaša“ iz iste obitelji - kćerku, mamu i nonu, priča Boris Stermotić.

I tako krenu Puležani nedjeljom u nepoznato, a često se trase i u hodu mijenjaju. Hodali su do rta Cuf, od Barbarige preko tvrđava do Paluda,od Lupoglava do Korita, protekle nedjelje prehodali su s jedne strane Cresa na drugu – i uvijek nazad. I nikada im ne gine manje od 15 kilometara, koje svladavaju uspješno i mladi i stari, i iskusni i početnici. Svaki je put kolona „čoporaša“ sve duža i duža, ne zbog nečijeg manjka kondicije, nego da bi se pridržavali propisa o distanci, da bi sve bilo u skladu s epidemiološkim mjerama.

U Čoporu nema članarine, nema išlačenjenja, jednom „čoporaš“, uvijek „čoporaš“. Za pustolovine nije potrebna posebna oprema, samo dobra obuća i dobra volja. Pozitiva, uvjeravaju nas, navire u valovima.

- Jedna od tradicija nam je paljenje vatre negdje na pola puta i pečenje kobasica na štapu. Ali na koncu uklonima tragove vatre. O tome jako vodimo računa, educiramo sve da poštuju prirodu, da ne ostavljaju svoje tragove, priča Boris, koji inače vodi i Bosonoge - klince iz škole preživljavanja u prirodi. Djeca su sastavni dio Čopora, ali hodaju sa svojim voditeljima i prolaze poseban dril. I sve napore podnose sa smješkom. Smijeh je lajtmotiv tih izleta!

- Jako me vesele ti izleti nedjeljom, da sam s ljudima i u prirodi. Zbog toga se jako dobro osjećam. Nekada sam planinarila, ali se u koroni nije išlo nigdje i zato su mi izleti s Čoporom jako dobro došli, priča nam 70-godišnja Mirjana Budisavljević. Godine dami inače ne treba brojati, ali Mirjana kaže da ih se ne srami i nosi ih dobro u svaku novu pustolovinu.

Tradicija je i da Boris, prilikom organiziranja izleta, malo umanji kilometražu, da bi izlet predstavio lakšim nego što jeste. Kaže 15, ispadne 20. Ali to su do sada već svi prokužili. No nitko ne treba strahovati od manjka kondicije ili da će svojom nespremnošću na veće napore usporiti Čopor. Na čelu i na kraju duge kolone paze voditelji s autostanicom da netko ne zaostane i da svatko odradi turu u skladu s mogućnostima. Na Cresu im se pridružila i 4-godišnja djevojčica, suvereno je marširala otočnim kamenjarom i šumom… Pa da ne bi mogli i vi!

- Borisa sam upoznala prije nekoliko godina kad sam s njegovom grupom obilazila pulske fortifiakcije. I sada nam uvijek pripremi nešto novo i zanimljivo, pozna špilje, kanjone, uvale… Posljednji sam put povela i 9-godišnjeg unuka, sve je prehodao bez problema i bio je sretan. Kaže se: „Prijateljstvo u prirodi nema cijene“, priča Mirjana.

Preko tjedna na Facebook grupi se predlože nekoliko mogućih nedjeljnih izleta, a članovi glasaju za najzanimljiviji. Za ovu su nedjelju odabrali pješačenje Motovunskom šumom pa ih prema Stermotićevoj procjeni čeka 14 kilometara hoda. No, ionako mu više nitko ne vjeruje kada su kilometri u pitanju, niti mu zamjeraju te sitne podvale. Članovi na mreži također glasaju i za titulu „Vepra pustolovine“, a najviše je glasova za creski izlet dobio mladi Marin, novopridruženi član.

- Počeo sam voditi i Marina s nama i bilo mu je super. Čopor je jedna pozitivna energije, meni to znači jako puno. Tu se odmah sklapaju prijateljstva. Ima nas svih uzrasta, svi se družimo i nema nikakve razlike među nama, priča nam Marinov otac Amarildo Tomulic. I ne staje se samo na hodačkim aktivnostima - uskoro kreću i s edukacijama članova, na redu su edukacije o krpeljima i o samoniklom bilju, u planu je i edukacija za izabrane voditelje Čopora.

- Što naš Čopor čini jedinstvenim i posebnim? Čini ga budućnost! A za nju će biti zaslužna djeca! Nas čini posebnim to što smo svi djeca majke prirode i odlučili smo živjeti u skladu s njom. U našem čoporu je jako puno djece od 4 godine, sve do starijih od 70 godina! Oslobodi dijete u sebi i povedi svoju djecu, budi dio čopora i uživaj u onome što nam priroda pruža. Čekamo te, poručuje pak „čoporaš“ Boris Kapuralin.

Ostavite komentar