DAN I GODINA MEDICINSKIH SESTARA U Rovinju radi Violeta Arbanas kojoj je ovo poput obiteljskog posla 'NI NAKON 200 GODINA OVA PROFESIJA NIJE U POTPUNOSTI PRIZNATA!'

Ovo što imamo danas nije samo Dan medicinskih sestara i tehničara već je čitava 2020. Međunarodna godina medicinskih sestara i primalja.

'Doktori su tu da dijagnosticiraju, medicinske sestre da liječe' jedna je od izjava hit serije koja tematizira upravo ovaj životni poziv koji ako ga imaš i prepoznaš, radnog mjesta će uvijek biti. S druge strane, ako ga nemaš, a unatoč tomu ovim se poslom, u velikim si problemima.

Biti medicinska sestra veliki je križ. Nepredvidljivost je samo jedna od značajki ovog posla jer u sedam, kada popiju prvu zajedničku kavu, medicinske sestre i tehničari ne znaju što ih čeka u ostatku dana. Tim smo povodom razgovarali s dugogodišnjom sestrom iz Poreča koja svaki dan na posao putuje u rovinjski sanitet. Prošle su točno 22 godine koliko se bavi ovim poslom, no osjećaj je drukčiji, obzirom da je odrastala u obitelji u kojoj je sedamdeset posto članova zaposlena upravo u medicinskoj profesiji.

Ona je Violeta Arbanas. – Od malena svi mi gajimo neke želje, postati frizeri, krojači ili trgovci. Moja je želja bila briga za druge, htjela sam postati liječnica, ali zbog obiteljske situacije to nisam uspjela ostvariti, ali sam zato postala medicinska sestra. Ovo je jako težak posao i bilo je dana kad sam jednostavno htjela biti konobarica.

MEDICINSKE SESTRE I TEHNIČARI DANAS IMAJU MOGUĆNOST DALJNJEG OBRAZOVANJA

Njezin je put, nakon završetka srednje medicinske, išao preko stažiranja, Zavoda za hitnu medicinu, odjela bolnica i ambulanti i, na posljetku, saniteta u Rovinju.

Ovo nije posao već poziv i ako ne volite čovjeka biti medicinska sestra je teško, kaže Arbanas.

A kako komentira odnos Hrvatske prema tom zvanju? – Niti jedna profesija, ili poluprofesija u ovom slučaju, nije priznata u startu čak niti dvjesto godina otkako je Florence Nightingale radila ovaj posao. Doduše danas postoji mogućnost usavršavanja preko fakulteta i doktorski studiji sestrinstva u više grana i zato ćemo jednoga dana biti priznate i cijenjene i od drugih ljudi, rekla je.

U međuvremenu je sestra Violeta završila i fakultet, a i njezina je kćer nastavila njezinim stopama i postala medicinska sestra. Ovo je zvanje kojim se isplati baviti ako je pomaganje ono što volite. Posao je fizički težak, psihički još više. No, unatoč svemu tome, jeste li ikada vidjeli tužnu i obeshrabrenu medicinsku sestru? Teško.

Potrebe za dodatni par ruku uvijek ima pa oni koji završe medicinsku školu sigurno nisu bez posla, tvrdi Violeta Arbanas.

Ostavite komentar