S Portarate je danas u 15:30 sati započeo veliki građanski prosvjed zbog dugogodišnjih neugodnih mirisa koji se šire iz Kaštijuna, Županijskog centra za gospodarenje otpadom.
Građani Pule, Medulina i okolnih naselja okupili su se u velikom broju te u povorci krenuli prema pulskoj Gradskoj upravi, većinskom vlasniku centra. Poruka je jasna – žele konkretna rješenja, a ne nova obećanja.
Prosvjed se održava uoči sjednice Gradskog vijeća Pule na kojoj će se, među ostalim, raspravljati i o novom zaduženju Kaštijuna. Dok se u vijećnici raspravlja o brojkama, građani ispred poručuju da traže odgovornost i rješenja koja će im omogućiti život bez smrada.
Među okupljenima je i Željko Ilić, stanovnik Valbonaše, naselja udaljenog manje od kilometra od Kaštijuna. Kao član Zelenog odreda i bivši član civilnog nadzora centra, Ilić godinama upozorava na neodrživost sadašnjeg sustava gospodarenja otpadom.
Upravo je on zaslužan za inspekcijsko rješenje kojim je naložen odvoz SRF bala s Kaštijuna – posao procijenjen na gotovo devet milijuna eura.
„Nas se godinama doslovno truje, naše obitelji pate, više ovako ne možemo živjeti“, kaže Ilić. Dodaje da su građani izgubili povjerenje u politička obećanja i da “analize i sastanci ne rješavaju ništa”.
Po njegovim riječima, zakonske obaveze o izgradnji lokalnih kompostana, sortirnica i bioplinskog postrojenja nikada nisu ispunjene, što je dovelo do preopterećenja samog Kaštijuna.
„Sve ide na jedan centar i to je ekološka bomba koja samo što ne eksplodira. Ljeti se to doslovno kuha, a smrad postaje neizdrživ“, ističe Ilić. Navodi i da se stanovnici bude s glavoboljom i mučninom te da “to jednostavno nije život koji se može podnijeti”.
Smatra da bi rješenje bilo u razvoju manjih, lokalnih postrojenja ili u izgradnji pravog, zatvorenog sustava obrade otpada koji bi spriječio širenje neugodnih mirisa.
„Ovo što imamo danas nije moderan centar, već građevina s više od 500 nedostataka. Bio sam u civilnom nadzoru i znam da tamo nešto gadno ne štima“, kaže.
Ilić ističe i da Kaštijun nije samo ekološki, već i financijski problem: „Centar posluje s gubitkom, cijene odvoza otpada stalno rastu, a netko od toga očito ima korist.“
Na kraju poručuje da građani više ne traže izgovore nego rješenja: „Ne želimo živjeti u smradu i zagađenju. Istra ne smije postati crvena točka na karti Europe. Vrijeme je da prodišemo.“