Potresna ispovijest žene iz Rovinja: “Jednog dana me pretukao kao nikada do tada. Moja se krv prosula po cijelome stanu”

Na današnji dan, 25. studenog, obilježava se Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama.

Ovaj je dan stoga posvećen podizanju svijesti o različitim oblicima nasilja nad ženama, pružanju podrške žrtvama te pozivanju institucija i društva na ozbiljne, sustavne i konkretne mjere zaštite.

Upravo kako bi na to stavila naglasak, u našu se redakciju javila žena iz Rovinja koja je proživjela nasilje od strane partnera, a s obzirom na to da ima malodobno dijete, njeni će podaci, koji su poznati redakciji, ostati u potpunosti anonimni.

Njena mučna priča o nasilju kreće nakon što je izrekla sudbonosno DA čovjeku u kojeg se zaljubila.

“Fizičkom nasilju prethodilo je psihičko – dani su prolazili uz vrijeđanja i ponižavanja od strane mog partnera. Bio je to čovjek s kojim sam se vjenčala, no problemi su krenuli tek nakon tog čina.

Kada sam ostala trudna, mislila sam da će stvari krenuti na bolje, no nažalost – to se nije dogodilo”, prepričala nam je.

Fizičko nasilje krenulo je upravo za vrijeme trudnoće, prvo - u obliku šamara.

“Odrasla sam u voljenoj obitelji bez nasilja i za drugo nisam ni znala. Nakon tog šamara odlučila sam da odlazim od partnera jer je to nešto što se ne prašta, no – ubrzo sam mu oprostila. Naravno, glavni razlog bilo je dijete koje je raslo u meni i ideja da ću mu uskratiti odrastanje uz oca”, pojasnila je i otkrila kako je taj oprost bio najveća pogreška.

Nažalost, nakon šamara, uslijedilo je gušenje, udarci i ostala fizička, ali i psihička maltretiranja. Tu i tamo nakon nasilja uslijedile bi isprike i obećanja za “bolje sutra” koje nažalost naša sugovornica nije dočekala. Bar ne u društvu nasilnog partnera.

• U Hrvatskoj samo ove godine ubijeno 15 žena – dvije trećine od ruke partnera!
• Međunarodni je dan borbe protiv nasilja nad ženama: U ISTRI U POSLJEDNJIH 20 GODINA UBIJENE 23 ŽENE!

Njena je beba na svijet stigla prerano. Uzrok = stres. Ipak, postojala je nada da će se s rođenjem djeteta situacija ipak promijeniti na bolje.

Ništa se nije promijenilo…

Nasilje prema njoj nastavilo se i pred tek rođenom bebom, a žrtva ga je iznova trpjela uz uvijek isto opravdanje – jer dijete, uz majku, treba i oca.

Dijete je raslo, a promjena nije bilo. Psihičko i fizičko maltretiranje preraslo je u uskraćivanje osnovnih životnih potreba poput krova nad glavom pa se tako nekoliko puta dogodilo da je nasilni partner izbacio ženu i dijete iz stana te su se morali snalaziti na ulici.

“Najgore od svega bilo je kada me dijete počelo čupati za kosu, a nakon što se nagledalo takvih postupaka svoga oca te sam tada shvatila da je to kap koja je prelila času”, prepričala nam je.

Prvi korak k sprječavanju nasilja bila je jasna poruka da će sve prijaviti policiji, no na to je uslijedila teška ucjena. Partner je zaprijetio kako će ju izbaciti iz stana te joj oduzeti dijete.

Nažalost, žrtva u ovoj priči tada u blizini nije imala obitelj i prijatelje koji bi joj mogli pomoći, a nije bila ni financijski potkovana što ju je i dovelo do toga da tako dugo trpi nasilje.

IstraIN

Šutjela je i trpjela sve dok situacija nije eskalirala.

“Jednog dana me pretukao kao nikada do tada. Moja se krv prosula po cijelome stanu, a sve je to učinio pred očima našeg djeteta koje se toliko uznemirilo da je bježalo od mene jer sam bila prekrivena krvlju.

Unatoč strahu, prelomila sam i nazvala policiju”, pojašnjava nam naša sugovornica koja je dodala da je policija u stan stigla ekstremno brzo te su nasilnika priveli, a dijete umirili.

Nasilnik je u ovom slučaju dobio zabranu prilaska ženi na godinu dana, sve do termina ročišta zbog prijavljenog slučaja, a žrtva je nakon svega odlučila napustiti nasilnika.

“Danas i dalje nemam puno, kada pričamo o materijalnim stvarima, ali imam svoj mir i svoje dijete uz sebe i to je sve što mi treba”, dodaje žena iz Rovinja koja je preživjela pakao zbog toga što je u početku smatrala da čini dobru stvar za svoje dijete, a kasnije je shvatila da nema baš puno mogućnosti kako bi pokrenula promjenu.

No dodaje i da se, unatoč svim problemima, uspjela izvući pa se nada da će ohrabriti i druge žrtve nasilja da potraže pomoć obitelji, prijatelja i raznih institucija kako bi si osigurale miran i dostojanstven život.

IstraIN

Smatra i da je od nasilja potrebno pobjeći čim prije jer nasilje, kako kaže, nije slučajnost i nije trenutačno raspoloženje. “Opraštati iznova psihičko i fizičko zlostavljanje neće dovesti do promjene te je zbog toga potrebno prvenstveno sebi to priznati, a onda i što prije reagirati jer, nažalost, već sljedeći put može biti prekasno za bilo kakvu reakciju.”

Za njom su, navodi, ružna sjećanja, ali nije im dopustila da ju izgrade kao osobu pa za sebe kaže da je danas sretna, samopouzdana i hrabra.

Uz ovu potresnu priču podsjećamo da nitko ne smije trpjeti nasilje pa u slučaju da ste ga doživjeli ili poznajete nekoga tko ga proživljava potražite pomoć od bliskih osoba, policije, područnih ureda Hrvatskog zavoda za socijalni rad ili Sigurne kuće Istra.