Tko je odgovoran za vršnjačko nasilje? Stručnjaci i policija tvrde: Ključna je pravovremena reakcija roditelja i škole!

Vršnjačko nasilje među djecom i mladima i dalje predstavlja ozbiljan problem u školama i javnom prostoru, a ujedno je riječ o iznimno osjetljivoj temi koja otvara brojna pitanja. Najčešće se diskutira o tome tko je kriv, kako ovaj problem riješiti i tko je za njega odgovoran?

Jednostavnog odgovora na ovo pitanje nema, a Policijska uprava istarska i geštalt terapeutkinja koja je ujedno dječji i adolescentni terapeut, Vana Dominis, odgovorili su nam na neka od pitanja vezana za nasilje među djecom i mladima. 

Prema podacima Policijske uprave istarske, u školskoj godini 2025./26. ne bilježi se značajan porast vršnjačkog nasilja u odnosu na prošlu godinu. Ipak, na nacionalnoj razini bilježi se povećanje prijavljenih i evidentiranih slučajeva nasilja među djecom i mladima.

Sukobi se najčešće događaju u zonama osnovnih i srednjih škola, na javnim mjestima poput ulica, trgova, parkova i igrališta, kao i u javnom i školskom prijevozu te na platformama društvenih mreža i internetskim aplikacijama. Od ukupno policiji prijavljenih slučajeva u Istri, dominira fizičko ili kombinirano fizičko-psihičko nasilje.

Kada policija zaprimi prijavu, žurno pristupa provjeri navoda te po potrebi provodi kriminalistička istraživanja koja mogu rezultirati utvrđenim prekršajem ili kaznenim djelom. Ako nema elemenata kažnjive radnje, slučaj se klasificira kao rizično ponašanje, a u postupak se uključuje Hrvatski zavod za socijalni rad.

PU Istarska: Ključno je pravovremeno uočiti problem i reagirati!

Kod kazneno neodgovorne djece postupanje se vodi u skladu sa Zakonom o sudovima za mladež, a u radu s djecom sudjeluju posebno osposobljeni policijski službenici za mladež. Sve aktivnosti provode se u suradnji sa školom, Centrom za socijalni rad i, po potrebi, s liječnicima obiteljske i školske medicine.

Ključno je pravovremeno uočiti problem i reagirati. Ako postoji sumnja da je dijete žrtva ili počinitelj nasilja, važno je: povjerljivo razgovarati s djetetom, ne optuživati ga i ne ignorirati znakove nasilja, dokumentirati eventualne dokaze, posebno kod cyber nasilja (fotografije, video, poruke).

Također potrebno je neposredno obavijestiti policiju ili nadležne institucije. Najčešće pogreške odraslih uključuju zanemarivanje nasilja kao „dječje igre“ ili prekasno reagiranje, što može dovesti do ozbiljnijih posljedica poput poremećaja u ponašanju, depresije ili pokušaja suicida kod žrtava.

Policija kroz školsku godinu organizira predavanja, radionice i edukativne sadržaje poput kvizova, sportskih turnira i utrka, gdje se djecu uči nenasilnom rješavanju sukoba, empatiji i prihvaćanju različitosti. Posebna pažnja posvećuje se i cyber nasilju, gdje je uloga roditelja nadzor i edukacija djece o sigurnom korištenju interneta i društvenih mreža.

Uočava se porast grupnih fizičkih napada, prijetnji, korištenja predmeta u sukobima te audio-video snimanja i širenja napada putem društvenih mreža. Zabrinjava i porast pasivnih promatrača koji ne reagiraju ili ne traže pomoć odraslih.

Cyber nasilje je češće nego što se prijavljuje, a policija u tim slučajevima provodi opsežna kriminalistička istraživanja, često dovodeći do otkrivanja teških kaznenih djela.

Vana Dominis: Roditelji imaju ključnu ulogu u prevenciji i ranoj intervenciji

Svoje stručno mišljenje o vršnjačkom nasilju za naš je portal iznijela Vana Dominis,  geštalt terapeut i dječji i adolescentni terapeut. Ona navodi kako je vršnjačko nasilje u školama posljedica različitih okolnosti koje potiču agresivno ponašanje.

"Među najčešćim uzrocima su nedostatak kvalitetnog nadzora učitelja i školskog osoblja, nejasna ili nedosljedna pravila, loši odnosi između učenika i nastavnika te negativna školska klima.", poručuje Dominis. Djeca koja osjećaju zanemarivanje ili favoriziranje drugih mogu razviti frustraciju, koja se posebno u nižim razredima osnovne škole manifestira kroz fizičku agresiju.

IstraIN

"U višim razredima osnovne škole nasilje se češće pojavljuje kroz pasivno zlostavljanje, isključivanje iz grupa, ismijavanje ili digitalno nasilje." U srednjim školama dodatni faktori uključuju veći pritisak na akademski uspjeh, nesigurnost oko budućnosti i manjak povezanosti s odraslima.

Roditelji imaju ključnu ulogu u prevenciji i ranoj intervenciji: "Važno je graditi podržavajući odnos s djetetom, razgovarati o digitalnim medijima i promatrati promjene u ponašanju." Posebnu pažnju treba posvetiti djeci s poteškoćama u razvoju i neurodivergentnoj djeci, poticati socijalnu interakciju i inkluziju.

Rad s djecom koja pokazuju agresivno ponašanje zahtijeva uključivanje cijele obitelji i promjenu negativnih obrazaca, uz terapijski odnos koji omogućuje djetetu razumijevanje i kontrolu emocija.

Sve intervencije – bilo da se radi o žrtvama ili počiniteljima – počinju izgradnjom kvalitetnog, podržavajućeg odnosa. Samo kroz empatiju, komunikaciju i aktivno uključivanje odraslih moguće je dugoročno smanjiti nasilje i osigurati sigurno okruženje za sve učenike.