Badnjak između tradicije i blještavila: fra Stjepan Brčina o zaboravljenoj duhovnoj dimenziji Božića

 Badnjak je, posljednji dan Došašća i dan uoči Božića, kada vjernici diljem svijeta kite božićna drvca, a u večernjim satima odlaze na mise polnoćke.

U brojnim gradovima diljem Hrvatske za danas su najavljena tradicionalna blagdanska druženja uz podjelu bakalara i ribica.

No u moru priprema poput ukrašavanja, hrane i poklona često zaboravljamo najvažniju dimenziju Božića - onu duhovnu, komentirao je u Intervjuu tjedna fra Stjepan Brčina.

"Netko je lijepo rekao: ‘Uzalud je da se Isus i tisuću puta rodi ako se ne rodi u našim srcima‘. Naravno da je hvalevrijedno obiteljsko okupljanje i zajedništvo, ručak, hrana i pića međutim ako se Isus ne rodi u našem srcu - Božić nije Božić tako da ne možemo nešto slaviti bez slavljenika. Jako je bitno sačuvati onaj mir, sačuvati otvoreno srce."

Osvrnuo se fra Stjepan Brčina i na adventsko vrijeme istaknuvši kako nam je podmetnut jedan komercijalni advent u kojem smo se izgubili u blještavilu koji je sporedna, a ne glavna stvar.

Napominje da pravi advent završava s Badnjim danom, a ne početkom siječnja. Božić je i vrijeme darivanja, a najposebniji je za djecu. To je lijepo, kaže fra Stjepan, ali dodaje i kako mu nije jasno jer je darivanje kroz cijelu godinu.

"Zašto sada cijeli ovaj šoping pa to ne možeš proći kroz grad, kroz trgovine i svi su izluđeni jer moraju svi pokupovati poklone i to već prelazi cijene. Ja bih volio da se može pratiti kad ta djeca otvaraju te poklone. Jesu li zadovoljni? Ti više ne možeš naći poklon da je dijete zadovoljno. On pogleda, okrene čokoladu, pogleda marku. Nema u nama više nikakve jednostavnosti."