Zabrinuti bivši učenici i nastavnici traže reakciju konzervatora zbog dvorane uz pulsku Gimnaziju

Skupina zabrinutih bivših učenika i nastavnika Gimnazija Pula uputila je otvoreno pismo Područnoj konzervatorskoj službi Pula, odnosno Konzervatorskom odjelu za područje Istarske županije, tražeći jasno i stručno očitovanje o idejnom rješenju sportske dvorane planirane uz povijesnu zgradu ove škole.

Pismo, datirano 12. siječnja 2026. godine, upućeno je voditeljici područne službe, a potpisnici ističu kako se javno obraćaju konzervatorskoj struci s ciljem zaštite vrijedne kulturne baštine u samom središtu Pula te njezina očuvanja za buduće generacije.

U svom obraćanju traže jasno očitovanje o statusu same zgrade Gimnazije, odnosno je li riječ o pojedinačno zaštićenom kulturnom dobru, dijelu zaštićene kulturno-povijesne cjeline ili tek evidentiranom objektu bez formalne zaštite.

Posebno naglašavaju važnost tzv. „Žute škole“, koja osim obrazovne i povijesne vrijednosti ima i prepoznatljiv slavoluk na ulazu, za koji smatraju da zaslužuje dodatnu pažnju i zaštitu.

Iako navode da prema javno dostupnim materijalima nova sportska dvorana nije viša od vijenca postojeće zgrade niti veća u tlocrtu, upozoravaju da se njezinom pozicijom zatvara glavna povijesna vizualna os prema Gimnaziji. Time se, smatraju, narušava prostorna čitljivost i javna prisutnost tog vrijednog objekta u urbanom tkivu grada.

„Problem ovdje nije u metrima, već u odnosu nove građevine prema postojećem objektu“, ističu u pismu, dodajući kako se zanemaruju temeljna načela prostorne hijerarhije i zaštite vizura.

Posebno zabrinjava, navode, način na koji je projekt predstavljen javnosti. Smatraju da dostupne vizualizacije izbjegavaju realan prikaz prostornog odnosa nove dvorane i povijesne zgrade, čime se građane dovodi u zabludu o stvarnim posljedicama planiranog zahvata.

'Opasan presedan'

Iako je provedena javna rasprava, potpisnici upozoravaju da je izostala ozbiljna stručna debata, koja bi kod ovakvih projekata trebala biti neizostavna. Time je, ističu, propuštena ključna uloga struke – da bude korektiv i jamac kvalitete, a ne tek formalni potvrđivač već oblikovanih rješenja.

U pismu se također naglašava kako ni formalna usklađenost s važećim prostornim planovima ne može biti opravdanje za zanemarivanje prostora i povijesnih vizura. Prihvaćanje rješenja koje zatvara takvu vizuru, upozoravaju autori, stvara opasan presedan i šalje poruku da prostorne vrijednosti vrijede samo ondje gdje su administrativno zaštićene.

Na kraju zaključuju kako njihovo obraćanje nije usmjereno protiv suvremene arhitekture niti protiv izgradnje sportske infrastrukture, već predstavlja upozorenje na, kako navode, „profesionalno posrnuće koje dugoročno šteti prostoru, gradu i vjerodostojnosti same struke“.