Luka Mihovil Glas, pilot Air Tractora: 'Neke požare ugasimo prije nego što itko za njih dozna'

Tijekom požarne sezone Air Tractori česti su gosti Zračne luke Pula, gdje uzimaju gorivo, a piloti između letova mogu kratko odmoriti prije nego što nastave prema području na kojem su potrebni.

Jedan od njih je 29-godišnji Luka Mihovil Glas, pilot 855. protupožarne eskadrile Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, koji je nakon protupožarnog izviđanja i prije povratka u bazu u Zadru za Zračnu luku Pula govorio o svom poslu, gašenju požara i izazovima protupožarnog letenja.

„Odlično je tu kod vas. Uvijek nas lijepo ugostite. Vatrogasci su odlični, svi su ažurni i ne čekamo dugo na gorivo. Stvarno imamo dobra iskustva sa Zračnom lukom Pula“, rekao je Glas.

Kad govori o svom poslu, teško je ne primijetiti koliko ga voli. Ljeti je gotovo stalno u nekom obliku pripravnosti, a kada nije na zemlji, najčešće je u svom Air Tractoru Fire Bossu, negdje iznad hrvatske obale, u potrazi za dimom koji bi mogao značiti početak požara. U Fire Bossu leti sam, a upravo mu to odgovara.

„Obožavam taj avion. Sam si, izazovno je, puno učiš, razvijaš svoje pilotske vještine, sam donosiš odluke, odgovaraš za njih i vidiš stvarni rezultat onoga što radiš“, objašnjava.

Do sredine kolovoza ove je godine već skupio oko 130 sati protupožarnog letenja, a mjesec i pol praktički je svakoga dana bio u avionu. „Meni je to odlično. Volio bih još više letjeti“, kaže.

Foto: Zračna luka Pula

Njegov posao nije samo gašenje požara. Velik dio čini protupožarno izviđanje tijekom kojeg Air Tractori lete iznad određenih područja i traže znakove požara.

Pilot pritom mora znati razlikovati stvarnu opasnost od dima i prašine koji mogu nastati iz sasvim drugih razloga. Iz zraka se vide kamenolomi, prašina koju podižu kamioni, pa čak i jači dim s roštilja.

„Moraš znati procijeniti što gledaš. Neke lokacije, poput kamenoloma, već znaš napamet. Po boji dima možeš otprilike procijeniti je li riječ o prašini, vlažnom drvu, suhom drvu ili stvarnom požaru“, objašnjava Glas.

Puno ovisi i o dobu dana te položaju sunca. Kako kaže, predvečer se dim posebno dobro vidi jer sunce pod određenim kutom stvara sjenu na njemu.

Glas je sudjelovao i u gašenju požara u Grčkoj, gdje je imao priliku upoznati drugačiji način rada. Upravo mu je iskustvo izvan Hrvatske pokazalo koliko je domaći sustav dobro organiziran.

„Kad odeš malo van, vidiš kako to drugi rade, a iz onoga što sam vidio, mi imamo najbolji princip rada“, kaže. Dio terena, prije svega u Dalmaciji, pokriven je vatrogasnim kamerama, no izviđanje iz zraka posebno je važno ondje gdje kamere nisu dovoljne.

Air Tractori tako mogu pronaći požar dok je još u začetku. „Ti svaki dan letiš, svako malo nađeš neki požar koji je u začetku i riješiš ga s dva-tri bacanja. Ili procijeniš da moraš zvati jače snage, naravno, sve u koordinaciji s odgovornima na zemlji“, objašnjava.

Foto: Zračna luka Pula

Tijekom jednog leta pronašli su četiri ili pet požara i ugasili ih, a javnost za njih nikada nije ni čula jer se nisu stigli razviti u velike požare. Ako je situacija ozbiljnija, pilot iz zraka može odmah procijeniti koliko je dodatnih zračnih snaga potrebno.

Ove je godine Glas gasio požare i u Istri, među ostalim na području Barbana i Oriha. Istru poznaje i privatno jer sa suprugom ovamo dolazi na ljetovanje, a posjetili su Svetvinčenat, Buje, Grožnjan i druga mjesta. „Zanimljivo mi je iz zraka gledati mjesta koja sam posjetio na zemlji“, kaže.

U Istri je teren, prema njegovim riječima, lakši za gašenje, no poseban izazov predstavlja uzimanje vode iz mora. Fire Boss može ponijeti do tri tone vode, ali nije svako mjesto pogodno za zahvat.

„Istra nema puno otoka gdje se možemo sigurno zavlačiti“, objašnjava Glas. Vodu zato uzimaju u Raškom i Limskom zaljevu te na području iza Brijuna, a u određenim situacijama mogu ići prema Krku ili Cresu. Dodatni problem mogu predstavljati vjetar i valovi.

Foto: Zračna luka Pula

Takvo letenje sa sobom nosi i adrenalin. Glas kaže da strah dolazi kada nemaš kontrolu, dok Air Tractor smatra jednim od sigurnijih aviona, ponajprije zbog njegove konstrukcije.

Iz znatiželje je pametnim uređajem mjerio puls tijekom letenja i primijetio da mu se pri svakom uzimanju i „bacanju“ vode ubrza. Adrenalin je tu, kaže, ali to nije strah. Pravi je strah tijekom protupožarnog letenja osjetio možda jednom ili dvaput.

Glas je rođen u Krapini, a za vojnog se pilota odlučio još kao srednjoškolac. U početku ga je privlačilo borbeno letenje, no kada je morao birati između Rafalea i kanadera, izabrao je kanader. Presudila je želja da ostane uz more, u Zadru. „Meni je život na moru bio važniji“, kaže.

Danas ističe da trenutačno ne može biti na boljem mjestu. „Naša eskadrila je najbolje mjesto za rad. Ekipa je odlična, puno je mladih i entuzijastičnih ljudi, družimo se i izvan posla.

Letenje je izazovno, zapovjednik je odličan“, kaže Glas, koji planira nastaviti letjeti Air Tractorom Fire Bossom, a u budućnosti se želi posvetiti i nastavničkom pozivu upravo za taj avion.