Mama kaže 'da', tata 'ne': Kako različiti roditeljski stilovi utječu na tinejdžere?

„Mama mi je dopustila, tata ne da.“ Situacija je to poznata mnogim obiteljima, posebno kada djeca uđu u tinejdžerske godine i počnu sve češće propitivati granice, tražiti više slobode i inzistirati na većoj samostalnosti.

Jedan roditelj pritom može biti stroži i više zabrinut za sigurnost, dok drugi smatra da tinejdžeru treba dati više prostora za druženje, nova iskustva i preuzimanje odgovornosti. Upravo tada različiti roditeljski stilovi mogu prerasti u sukob među partnerima.

Psihologinja Kristina Sekulić ističe kako bi se roditelji, umjesto na pitanje tko je u pravu, trebali usmjeriti na zajednički cilj.

„Jedna od ključnih stvari koje preporučujem jest usmjeriti razgovor na pitanje kakvu osobu roditelji žele odgojiti. Tako lakše razumijemo što se zapravo nalazi iza vrijednosti i stavova svakog roditelja“, kaže Sekulić.

Razlike među roditeljima same po sebi ne moraju negativno utjecati na dijete. Djeca se, objašnjava Sekulić, već od najranije dobi susreću s različitim pravilima – jedna vrijede kod kuće, druga kod bake i djeda, a treća u vrtiću ili školi.

Problem nastaje kada različiti stavovi roditelja postanu razlog stalnih svađa, kritiziranja i međusobnog omalovažavanja.

„Djetetu su potrebni jasni putokazi i osjećaj sigurnosti, a kada se roditelji međusobno ne uvažavaju, ono ne osjeća samo nesigurnost oko granica, nego i nesigurnost u odnosu koji svakodnevno promatra. Uz to može usvojiti poruku da su kritiziranje i okrivljavanje osobe koja misli drugačije prihvatljiv način rješavanja nesuglasica“, upozorava Sekulić.

Neslaganja pritom ne moraju biti vezana samo uz izlaske i slobodno vrijeme djece. Odnose među roditeljima mogu opteretiti i svakodnevne obveze – od razvoženja djece na aktivnosti i pomaganja oko domaćih zadaća do osjećaja jednog partnera da na sebe preuzima veći dio roditeljskih zadataka.

Kada je svaki roditelj uvjeren da je upravo njegov pristup najbolji za dijete, partnerovo ponašanje lako počinje promatrati kao problem. Razgovor tada mogu zamijeniti prigovaranje i kritiziranje, a dom postaje prostor u kojem se iščekuje novo neslaganje.

Umjesto „tko je u pravu“, pitanje je što žele postići

Rješenje može biti u jasnijem izražavanju očekivanja, potreba i razloga zbog kojih je pojedinom roditelju nešto važno.

„Partner će teško promijeniti svoje obrasce ako ga napadamo, ali je veća vjerojatnost da će nas čuti kada mu objasnimo zašto nam je nešto važno i kako njegovo ponašanje utječe na naš dan“, objašnjava Sekulić.

Primjer je česta rasprava oko večernjih izlazaka tinejdžera. Jedan roditelj možda želi postaviti strogo vrijeme povratka, dok je drugi spreman dopustiti dulji izlazak. Umjesto rasprave o tome tko je prestrog, a tko previše popustljiv, roditelji mogu krenuti od onoga oko čega se slažu – žele da njihovo dijete bude sigurno, ali i da postupno postane samostalno i odgovorno.

Kompromis može biti dulji izlazak uz jasno dogovorena pravila, poput javljanja u određeno vrijeme, ali i unaprijed poznatih posljedica ako se dogovor ne poštuje. Tako roditelji ne moraju imati identičan pristup, ali djetetu šalju jasnu i usklađenu poruku.

O različitim odgojnim pristupima govorit će se i na konferenciji Roditeljstvo UNLOCKED, koja će se održati 3. listopada u Zagrebu. Kristina Sekulić održat će predavanje „Kada mama i tata odgajaju drugačije“, dok će među ostalim temama biti školski pritisci, mentalno zdravlje, izazovi novih generacija te odnos ljubavi i granica u odgoju.