Poslovanje Istarskog vodovoda našlo se pod povećalom Ministarstva gospodarstva nakon što je Jutarnji list otkrio niz upitnih postupaka dodjele poslova, među kojima se posebno ističe podatak da je od približno 115 pregledanih ugovora čak 101 sklopljen bez provedbe javnog natječaja.
Kako piše Jutarnji list, Uprava za politiku javne nabave Ministarstva gospodarstva prije mjesec dana pokrenula je upravni nadzor nad poslovanjem Istarskog vodovoda, a rezultati bi trebali pokazati jesu li prilikom odabira izvođača radova poštovani zakonski propisi.
Posebnu pozornost privukla je tvrtka TECTA PROJECT 22 d.o.o., s kojom je Istarski vodovod 6. srpnja 2026. godine, u samo jednom danu, sklopio čak sedam ugovora za projektiranje i nadzor, ukupne vrijednosti veće od 122 tisuće eura.
Prema pisanju Jutarnjeg lista, dodatna pitanja otvara činjenica da je suvlasnik spomenute tvrtke od 2024. godine Boris Mofardin, bivši zaposlenik Istarskog vodovoda koji je ondje radio kao razvojni inženjer.
Iz Istarskog vodovoda odbacuju sumnje u nepravilnosti te tvrde da su svi ugovori sklopljeni u skladu sa Zakonom o javnoj nabavi ili internim pravilnikom o jednostavnoj nabavi.
Naglašavaju i da s tvrtkom TECTA PROJECT 22 surađuju od 2022. godine, neovisno o promjenama u njezinoj vlasničkoj strukturi.
Građanima troškovi izgradnje vodovodne infrastrukture
No, priča o poslovanju Istarskog vodovoda ne završava na dodjeli ugovora. Jutarnji list donosi i svjedočanstva građana koji tvrde da su se prilikom pokušaja priključenja na vodovodnu mrežu suočili s iznimno visokim troškovima i administrativnim preprekama.
Jedan od njih je Jurica Bagarić iz Zagreba, koji je namjeravao izgraditi obiteljsku kuću na području općine Tinjan. Iako se u neposrednoj blizini njegove parcele nalazi vodovodni šaht, tvrdi da mu je priključak odbijen zbog nedovoljnog pritiska u postojećoj mreži.
Prema njegovim riječima, Istarski vodovod ponudio mu je mogućnost izgradnje približno 145 metara novog vodovodnog ogranka, uz procijenjeni trošak od čak 55.962,50 eura.
Bagarić je takvu mogućnost odbio, smatrajući neprihvatljivim da vlastitim novcem financira javnu infrastrukturu koju bi poslije mogli koristiti i drugi korisnici.
Situacija se dodatno zakomplicirala kada je pokušao predvidjeti izgradnju vlastite cisterne za vodu. Naime, prostorni plan Općine Tinjan, prema njegovim navodima, ne dopušta takvo rješenje na građevinskom području, zbog čega mu je na kraju pravomoćno odbijena građevinska dozvola.
Otvoreno i pitanje protupožarne sigurnosti
Bagarić pritom upozorava i na potencijalno ozbiljniji problem. Ako postojeća vodovodna mreža nema dovoljan pritisak za priključenje novih korisnika, postavlja se pitanje zadovoljava li potrebne uvjete za protupožarnu zaštitu.
Smatra da bi nadležne institucije trebale provjeriti stanje hidranata i vodovodne infrastrukture u naselju, no zasad nema potvrde da postojeća mreža ne zadovoljava propisane protupožarne standarde.
Prema pisanju Jutarnjeg lista, ovo nije jedini slučaj u kojem su građani upozorili na visoke troškove priključenja. Ranije je zabilježen i primjer poduzetnika kojem je izgradnja vodovodnog ogranka procijenjena na približno 400 eura po metru.
Čekaju se rezultati nadzora
U središtu cijelog slučaja sada je pitanje zakonitosti postupaka jednostavne nabave, osobito kada se više ugovora za slične poslove dodjeljuje istom izvođaču u kratkom razdoblju.
Iako sklapanje ugovora bez javnog natječaja samo po sebi ne znači kršenje zakona, nadzor Ministarstva gospodarstva trebao bi utvrditi jesu li u konkretnim slučajevima bili ispunjeni svi zakonski uvjeti.
Rezultati nadzora trebali bi dati odgovor na pitanja koja je otvorilo istraživanje Jutarnjeg lista, dok slučajevi građana dodatno aktualiziraju problem financiranja i održavanja vodovodne infrastrukture u Istri.