Slovenci odlučuju o ukidanju RTV pristojbe, a Hrvati godišnje plaćaju 127 eura. Što dobivamo zauzvrat?

Slovenci su u nedjelju, 11. listopada, odgovarali na jednostavno pitanje: jesu li za ukidanje obveznog plaćanja RTV pristojbe?

Nakon gotovo svih prebrojanih glasova, protiv ukidanja izjasnilo se 50,04 posto birača, a za ukidanje 49,96 posto. Razlika je iznosila samo 692 glasa, a konačni rezultati još se čekaju.

Slovenci podijeljeni, ali račun zasad ostaje

Zanimljivo je da se tijekom brojanja rezultat preokrenuo. Prvi podaci pokazivali su prednost zagovornika ukidanja pristojbe, no kasnije su u vodstvo prešli oni koji žele zadržati postojeći sustav.

Riječ je o savjetodavnom referendumu, što znači da njegov rezultat nije obvezujući za slovenski parlament. Čak i da većina podrži ukidanje, pristojba ne bi automatski nestala. Za to bi trebalo promijeniti zakon.

U Sloveniji je rasprava otvorila dva suprotstavljena pogleda.

Zagovornici ukidanja dovode u pitanje obvezu plaćanja javne radiotelevizije, dok protivnici upozoravaju da bi promjena financiranja mogla ugroziti njezinu neovisnost.

Predstavnici RTV Slovenija i slovenskih novinarskih organizacija upozorili su da tako tijesan rezultat ne daje političarima jasan mandat za mijenjanje sustava financiranja bez ozbiljne javne rasprave.

I tu dolazimo do ključnog pitanja: ako se pristojba ukine, tko će financirati javnu radioteleviziju?

U Hrvatskoj HRT očekuje gotovo 162 milijuna eura od pristojbe

Hrvatski građani za HRT izdvajaju 10,62 eura mjesečno, odnosno 127,44 eura godišnje. Prema financijskom planu za 2026. godinu, HRT od pristojbe očekuje oko 161,8 milijuna eura.

Za kućanstva koja plaćaju pristojbu riječ je o zakonskoj obvezi, a ne dobrovoljnoj pretplati koju mogu otkazati zato što nisu zadovoljna programom.

Upravo zato građani imaju pravo postavljati pitanja o kvaliteti sadržaja, troškovima poslovanja, broju zaposlenih, vanjskim suradnicima i načinu na koji se raspolaže prikupljenim novcem.

Javni servis, naravno, nije isto što i komercijalna televizija. Njegova je zadaća osigurati informiranje, obrazovne i kulturne sadržaje, programe za manjine i teme koje možda nisu tržišno isplative, ali su važne za društvo.

No ta važna uloga ne bi smjela biti opravdanje da se postojeći model financiranja ne preispituje.

Ne gledate HRT? To vas ne oslobađa plaćanja

Jedna od najvećih zamjerki hrvatskom sustavu upravo je činjenica da pristojba nije naknada za gledanje HRT-ova programa. Zakonska obveza vezana je uz posjedovanje prijamnika, što uključuje i druge uređaje kojima se može primati radijski ili audiovizualni program.

Drugim riječima, građanin koji HRT uopće ne gleda ne može samo zbog toga prestati plaćati pristojbu. Postupak odjave postoji, kao i određena oslobođenja, ali nezadovoljstvo programom nije razlog za odjavu.

Posebno je zanimljivo i kako HRT raspoređuje prikupljeni novac. Prema vlastitom prikazu, od svakih 10,62 eura mjesečne pristojbe 7,26 eura namijenjeno je proizvodnji programa, dok se ostatak raspoređuje na emitiranje, zakonska davanja i druge troškove.

To otvara sasvim konkretno pitanje: ako se najveći dio pristojbe izdvaja za program, koliko su građani zadovoljni onime što za taj novac dobivaju?

Plaćanje je obvezno, ali odgovornost mora biti jednako ozbiljna

Problem nije samo u tome koliko građani plaćaju, nego i u tome koliko jasno mogu vidjeti što za taj novac dobivaju.

Stabilno financiranje javne radiotelevizije ima smisla ako omogućuje profesionalno i neovisno novinarstvo te kvalitetan program. Ali stabilni prihodi moraju biti praćeni transparentnim poslovanjem i odgovornošću prema javnosti.

S druge strane, ni ukidanje pristojbe nije čarobno rješenje. Ako bi se javna radiotelevizija financirala iz državnog proračuna, građani bi je i dalje plaćali, samo posredno. Pritom bi se moglo otvoriti i pitanje većeg političkog utjecaja na njezino financiranje.

Zato rasprava ne bi trebala biti svedena na jednostavan izbor između ukidanja i zadržavanja pristojbe.

Slovenija je otvorila pitanje koje bi trebala postaviti i Hrvatska

Slovenski referendum, bez obzira na konačni rezultat, pokazao je da građani žele imati riječ o načinu financiranja javnog medijskog servisa.

U Hrvatskoj bi već ozbiljna rasprava o tome kako HRT troši novac, što proizvodi i koliko kvalitetno ispunjava svoju javnu zadaću bila važan korak.

Jer javna radiotelevizija ne postoji zato da bi imala zajamčene prihode, nego zato da bi služila građanima.

A ako građani HRT moraju plaćati, onda imaju pravo znati što za svojih 127 eura godišnje dobivaju – i tko odgovara kada javni servis ne ispuni svoju zadaću.