Nova kazališna družina „San, san“ oduševila Poreč premijerom predstave „Proba 37 – senza fine“

Osnivanje nove kazališne družine i njezino uspješno premijerno predstavljanje ubraja se među važne kulturne događaje u životu zajednice, a upravo se to dogodilo u Istri početkom 2026. godine.

U Teatrinu porečke Zajednice Talijana publika je ovih dana svjedočila pravoj kazališnoj svečanosti, kada je novoosnovana kazališna družina „San, san“ premijerno izvela svoju prvu predstavu „Proba 37 – senza fine“ u režiji multimedijalnog umjetnika Davida Belasa.

Nakon premijerne izvedbe proteklog vikenda, ovoga je tjedna odigrana i prva repriza, koja je, prema konceptu predstave, također imala status nove premijere.

Riječ je o metateatralnoj komediji koja briše granice između probe i predstave, glumca i uloge, stvarnosti i fikcije. Radnja se vrti oko 37. probe za kazališnu predstavu koja je istodobno i njezina premijera, a svaka izvedba postaje novo, jedinstveno kazališno iskustvo.

Predstava je nastala kroz kolektivno autorstvo i improvizacije tijekom proba, prema motivima Daniila Harmsa i Woodyja Allena.

„Proba 37 – senza fine“ gotovo dvosatna je, dinamična i višeslojna kazališna igra u kojoj se publici nudi istodobno promišljena režija, snažna gluma i kontinuirana improvizacija. Iako se tematski bavi „probon kojoj se ne vidi kraja“, iz gledateljske perspektive predstava prolazi iznimno brzo, zahvaljujući ritmu, duhovitosti i energiji ansambla.

U projektu sudjeluju glumci i umjetnici koji žive i djeluju diljem Istre, među kojima su afirmirana kazališna imena, ali i nova, zanimljiva lica. Uloge su ostvarili Tea Šimičić, Šandor Slacki, Anna Bosykh, Katja Zec, Dario Filipović, Ivan Pisak, Valter Roša i David Belas. Svaki od izvođača u projekt je unio vlastito kazališno iskustvo, koje je dodatno razvijano kroz zajedničku igru i istraživanje novih izvedbenih formi.

San san

Redatelj David Belas, koji u predstavi tumači i lik redatelja te potpisuje scenografiju, ističe kako izvođači neprestano propituju što znači igrati, otvarajući prostor metapozicije kao ključnog pojma predstave. Time kazalište postaje ogledalo samog sebe – istodobno „predstava o probi“ i „proba o predstavi“, svojevrsna oda kazališnoj igri i stvaralačkom činu.

Strukturu predstave čini sedam scena povezanih međuscenama, pri čemu svaka donosi drugačiji kazališni stil, od realizma do groteske i apsurda. Predstava se oslanja na elemente pirandelovskog teatra, teatra apsurda, ruske avangarde i filmskog jezika, a kulminira u cabaretskom finalu.

San san

Posebno se ističu scene „Muževi i žene“, „Mesnica“, „Elizabeth Bam“ i „Kriza“, koje čine središnju dramaturšku okosnicu predstave. Asistent režije je Valter Roša, umjetničku podršku pružila je Vesna Stilinović, dok je za glumačku tehniku i vođenje svjetla zadužen Ivan Pisak.

Glazbeni izbor potpisuje Ivan Arnold, autor scene „Mesnica“ je Tom Ivanković, a audiointerpretaciju teksta izvela je Suzana Rupenović.

Kazališna družina „San, san“ broji 20 članova, a posebnost projekta je u tome što je predstava financirana samostalno, uz logističku podršku Zajednice Talijana Poreč i USB-a Poreč, koji su osigurali prostor za pripremu projekta. Reakcije publike, koja kazalište napušta razdragana i nasmijanih lica, upućuju na to da je pred ovom novom družinom dug i uzbudljiv kazališni put.