Psihologinja Renata Barić: Dužni smo stvoriti sigurno okruženje za djecu

U okviru 18. Tjedna psihologije u studiju Media Servisa razgovaralo se sa sportskom psihologinjom i profesoricom na Kineziološkom fakultetu prof.dr.sc. Renatom Barić.

U suvremenom sportu imperativ rezultata je prisutan od najranije dobi na svim razinama - kod trenera, sportaša, roditelja, publike, sportskih djelatnika i medija. Nerijetko to stvara snažan pritisak na sportaše, što, dugoročno gledano, nosi razne posljedice koje mogu narušiti mentalno zdravlje.

Rizik je značajno veći ako se radi o djeci i mladim sportašima. Zaštita mentalnog zdravlja sportaša, osobito mladih, jedan je od strateških ciljeva Međunarodnog olimpijskog odbora. Profesorica Renata Barić stoga je prvo definirala mentalno zdravlje, te faktore koji na njega utječu...

"Zdravlje općenito nije samo izostanak bolesti, nego jedna sveukupna dobrobit. Mentalno zdravlje je jedno dobrostanje, mogućnost da živiš bogat, svrhovit i ispunjen život u skladu s onim što je tebi važno.", rekla je.

Sport pozitivno utječe na mentalno zdravlje, ali...

Barić naglašava kako ono proizlazi iz osobnog zadovoljstva, sigurnosti i pripadanja zajednici. Naglašava kako je ono direktno povezano sa sportom i aktivnosti, a ističe kako je na mentalno zdravlje stoga uveliko utjecala pandemija koronavirusa, no to je s pozitivne strane dovelo do toga da ljudi više pričaju o problemu mentalnog zdravlja. Naglašava kako postoji razlika u brizi o mentalnom zdravlju kod odraslih u odnosu na djecu.

"Odrasli su odgovorni sami za svoje mentalno zdravlje, naravno treba pomagati ljudima koji nisu dobro, no za djecu su također odgovorni odrasli. Pozvani smo i dužni, svi koji radimo s djecom, da stvorimo takvo sigurno okruženje koje će omogućiti djeci zadovoljenje svih njihovih potreba."

Barić je kazala kako sport utječe na mentalno zdravlje te koje su njegove pozitivne karakteristike:

"Oni kroz taj sport narastu, obogate se kao osobe, usvoje neke vještine, znanja, razviju neke sposobnosti koje će im dobro doći ne samo u sportu nego i van sporta, a koja nisu nužno vezane uz postignuća i rezultate nego i općenito u životu."

Iako sport ima i svojih negativnih pojava, Barić ističe kako nudi puno više pozitivnih efekata na mentalno zdravlje. Ističe kako je kompetitivnost pozitivna, no nekada zna prijeći granicu.

Treneri ponekad pretjeraju

Problem je u načinu na koji je sport vođen i organiziran, pa Barić naglašava kako je dužnost struke prevenirati negativne efekte na način da educiraju, šire svijest o problemima te preporuke za brigu o mladima, no važno je i očuvanje mentalnog zdravlja trenera koji imaju jako odgovoran posao. Barić je ustvrdila koji su najčešći problemi mladih s kojima se susretala u karijeri:

"Zato što ne mogu na natjecanju ono što mogu na treningu. Kod nekih to stvarno stvara jako veliki problem koji idu u smjeru narušenog mentalnog zdravlja. Tu se razvijaju određeni simptomi anksioznosti koji mogu ići do razine čak paničnih napada, izrazito loše slike o sebi, pa sve u nekoj krajnosti do kliničkih poteškoća gdje su ljudi spremni sve napraviti. Rezultat nema cijenu, pa onda odu u neki poremećaj hranjenja."

Sportska psihologinja Renata Barić naglašava da je upravo tu uloga trenera koji treba pomagati sportaše, no nekada trener može stvoriti temelje za lošu sliku o sebi zbog oštrine. Upravo u takvim slučajevima javlja se i nasilje, bilo verbalno, fizičko ili u nekom drugom obliku, a sportska zajednica ga nerijetko povezuje s odricanjem i uspjehom te ga ne osuđuje dovoljno. Barić tvrdi - to pokazuju i neka od vrlo ozbiljnih istraživanja:

"Utvrđeno je prisustvo svih oblika nasilja. Od zanemarivanja, emocionalnog zlostavljanja, fizičkog, verbalnog, seksualnog zlostavljanja. Sportaši žive u takvom svijetu gdje nije dobrodošlo žaliti se, nego moraš izdržavati. To se na neki način spremi pod krinku motivacije."

Ističe kako treneri često motiviraju sportaše vikanjem i prijetnjama u nadi da će probuditi glad za rezultatom, no Barić ističe kako se tako ne postiže pozitivan efekt:

"Mislim, nemoj me onda tako voljeti. Nitko nema pravo na taj način nasrtati na bilo koga i na bilo koji način ugrožavati njegov psihički ili tjelesni integritet. A sportaši su jako trpni i tu postoji jedno vjerovanje da ukoliko to ne možeš izdržati onda si slab. I to je nešto što se transgeneracijski prenosi. Valjda možemo nakon 30 ili 50 godina napraviti jeda korak naprijed."

Istraživanje je pokazalo da je 24 posto svih ispitanih sportaša, doživjelo svakodnevno verbalno nasilje, a prijavljeni su svi oblici nasilja. Barić ističe da postoji i fenomen koji se zove koncept tihih roditelja.

Važno je poznavati granice

Riječ je o roditeljima koji prešućuju uočavanje problema kod djece zbog većeg dobra tj. zbog želje za uspjehom i dobrim rezultatima, čak i u fizičkom nasilju. Mnogi pitaju gdje je granica strogoće i uspjeha, a gdje štete za zdravlje sportaša. Barić objašnjava:

"Znači svaki put kad se dijete osjeća iznutra loše, poniženo, posramljeno, iznevjereno, da ne želi više ići na trening, da plače svakodnevno na treningu, to više nije to. To nitko nema pravo raditi.

Zaista ne postoji niti jedan dobar razlog zašto bi to trebalo tako biti. To ne znači da trener nikada ne smije dignuti glas, naravno da smije i neki put stvarno treba nekoga trgnut, ali to ne može biti metoda da je to svakodnevna praksa."

Ističe kako postoji pravni okvir te brojni dokumenti, institucije, no problem je u provođenju istih. Naglašava i što je ključ za rješenje problema:

"Osvještavanje, edukacija, otvoreni razgovor o tome i upozoravanje na ekstremne slučajeve koji idu u smjeru onoga kako ne bi trebalo biti. Mi u stvari moramo jasno i glasno govoriti o tome što je neprihvatljivo ponašanje, gdje je neka granica. Isto tako moramo osnaživati mlade da znaju reći ne, ja na ovo ne pristajem, tu je moja granica, ja to ne želim.", zaključila je Barić.