Jezične vještine djece u padu: Zašto mališani sve teže pripovijedaju i odgovaraju potpunim rečenicama?

Posljednjih nekoliko godina sve više čujem od roditelja i učitelja opaske poput: „Današnja djeca ne znaju razgovarati; djeca se ne znaju izražavati potpunim rečenicama; ne znaju prepričati niti kraći tekst!“ i slično.

Isto sam primijetila u direktnom radu u svom kabinetu – sve je više djece koja se izražavaju kratko, gramatički netočno, slabijeg rječnika i slabije razvijenih komunikacijskih vještina. Moram priznati da već u prvih desetak minuta razgovora s djetetom koje mi dođe, mogu primijetiti je li dijete izloženo ekranima ili mu se kod kuće čitaju slikovnice uz aktivan razgovor o tome.

Kako biste znali prepoznati kasni li Vaše dijete u razvoju vještina jezičnog izražavanja, prikazat ćemo sažet pregled urednog razvoja:

Predgovorna faza (0-2 godine) - Djeca u ovoj fazi izražavaju priče kroz geste, zvukove i jednostavne riječi. Počinju povezivati događaje, ali njihov vokabular još nije dovoljno razvijen za složeno pripovijedanje.

Jednostavne sekvence (2-4 godine) - Djeca počinju stvarati kratke narative, najčešće o poznatim temama (poput obiteljskih događaja). Priče često nemaju jasan početak, sredinu i kraj, ali sadrže logičan slijed događaja.

Koherentne priče (4-7 godina) - U ovoj fazi, djeca počinju stvarati priče s jasnom strukturom. Oni mogu uključiti više detalja, logičke poveznice i emocionalne aspekte. Jezik postaje bogatiji, a njihovo razumijevanje uzročno-posljedičnih odnosa jača.

Složeno pripovijedanje (7-10 godina) - Djeca počinju koristiti maštu kako bi stvorila bogatije i složenije priče. Mogu se baviti apstraktnim temama, pratiti linearne ili nelinearne sekvence i izražavati različite perspektive.

Napredno pripovijedanje (od 10 godina) - Starija djeca mogu stvarati kompleksne priče koje uključuju razvoj likova, dublje teme i simboliku. Njihov vokabular i jezične vještine omogućuju izražavanje složenih ideja.

Foto: Pexels

Puno je faktora koji utječu na otežano jezično izražavanje kod djece, ovo su neki od njih:

(Pre)malo čitanja: Djeca možda manje čitaju knjige koje potiču bogatiju i složeniju jezičnu raznolikost, otežava širenje njihovog rječnika i sposobnost oblikovanja potpunih rečenica.

Utjecaj tehnologije: Djeca provode mnogo vremena na digitalnim uređajima gdje se koristi sažet, neformalni jezik (poput emotikona, skraćenica ili poruka bez gramatičke strukture). To može utjecati na njihovo razumijevanje i primjenu gramatički ispravnih rečenica.

Manje verbalne interakcije: Smanjena interakcija licem u lice, zbog užurbanog načina života ili prekomjerne uporabe tehnologije, može ograničiti razvoj jezičnih vještina.

Savjeti

Postoji puno načina na koje možete poticati djecu na korištenje potpunih rečenica te obogaćivati njihovu sposobnost pripovijedanja. Važno je samo da kod male djece to potičete kroz igru na zabavan način, koristeći slike, lutkice, kartice i još važnije, da s Vama provodi zabavno vrijeme!

Postavljajte pitanja koja zahtijevaju razrađene odgovore: Umjesto pitanja “Želiš li palačinke?”, pokušajte s “Zašto voliš palačinke?” ili “Što najviše voliš jesti za večeru?” Potičite ih na davanje detaljnih odgovora.

Čitajte knjige zajedno: Tijekom čitanja postavljajte pitanja o priči, likovima ili njihovim osjećajima. Pitajte “Što misliš, zašto je lik to učinio?” ili “Kako bi ti završio ovu priču?”

Igrajte igre pripovijedanja: Stvarajte priče zajedno gdje svatko dodaje dio koristeći potpune rečenice. Počnite s jednostavnom radnjom i nastavite razvijati priču.

Modelirajte potpune rečenice: Kada razgovarate s djecom, uvijek koristite potpune rečenice i potičite ih da vas oponašaju. Na primjer, umjesto “Idemo van”, recite “Idemo van kako bismo uživali u suncu.”

Pišite i crtajte zajedno: Potičite ih da napišu jednostavne priče ili opise crteža. Na primjer, nakon što nacrtaju sliku ribe, pitajte ih da napišu gdje živi riba i što voli raditi.

Poticanje verbalnih interakcija u svakodnevnim situacijama: Tijekom obroka, šetnje ili vožnje autom postavljajte otvorena pitanja kako biste ih potaknuli na razgovor.

Za kraj, najvažnije – budite prisutni i zainteresirani za razgovor s djetetom. Djeca su vaše ogledalo, ako Vas vide da provodite vrijeme za ekranima, i oni će. Tijekom vožnje u autu ili za vrijeme ručka, komunicirajte, ispitujte, smijte se i šalite. Neka komunikacija prije svega bude zabavna!

Piše: Maja Vincek Slunjski, mag.logoped, integrativni psihoterapeut za djecu i adolescente, izvor: Mamin kutak