Zašto „ali on/a uči u sobi satima“ ne znači da vaše dijete doista UČI?

Ovo je prvi članak koji pišem za portal i velika mi je čast pristupiti vam u ovom formatu s tekstovima i temama o kojima učim i koje primjenjujem u praksi već godinama.

S obzirom na dugogodišnje iskustvo rada s roditeljima i učenicima kao učiteljica, ali i kao edukatorica za vještine učenja, ne mogu vam dovoljno opisati koliko sam puta čula ovu rečenicu: „Ali on/a uči u sobi satima, trudi se, čujem da govori lekciju, a onda izađe na test i ne postigne zadovoljavajući rezultat, kao da ništa nije radio/la“. Koliko vam je ova rečenica poznata? Koliko ste ju puta izgovorili za svoje dijete?

Vjerujem da vam nije lako. Osjećate i vidite da dijete ulaže ogroman trud i napor, a rezultati izostaju ili vrlo teško do njih dolazi. I danas se sjećam kako bih učila psihologiju u srednjoj školi, bubala napamet, prepričavala sto puta i onda došla na ispitivanje i dobila trojku. Nije do ocjene, nego je bilo do mog unutarnjeg osjećaja neuspjeha koji mi je govorio da ja očito nisam sposobna za više od trojke.

A zapravo, radilo se o nečem potpuno drugačijem. Radilo se o načinu učenja. Da, vaše dijete možda itekako uči u svojoj sobi, vjerojatno ga/ju čujete kako „buba“, kako prepričava lekciju, kako se trudi, možda vas i traži da ga/ju ispitate, ali...to nije EFIKASNO učenje. Ono kako vaše dijete najvjerojatnije pristupa učenju u svojoj sobi izgleda nekako ovako: otvori knjigu, pročita lekciju ili ulomak, zatvori knjigu i ponovi taj ulomak napamet.

I tako sto puta sve dok ne dobije osjećaj da je taj ulomak naučen pa prelazi na novi ulomak učeći na isti način. Možda ponešto zapiše u svoju bilježnicu, možda traži da ga ispitate prije testa i to je to.

Ovako je izgledalo učenje generacijama, pa čak i moje u osnovnoj i srednjoj školi. No, s godinama pokušavanja i testiranja novih metoda učenja koje su mi na fakultetu donijele velik uspjeh, a onda primjenjivanjem tih metoda u razredu s učenicima, pa kasnije sa svojim polaznicima Mentorskih programa, otkrila sam da je „bubanje napamet“ definitivno nešto što bi moralo postati stvar prošlosti.

Da, možda izgleda kao da vaše dijete uči u sobi dok prepričava jedan te isti ulomak sto puta, ali to je daleko od efikasnog učenja. Jedino što dijete radi jest – mučenje sebe. Jer to nikako nije prirodan način učenja. To je doslovno kao da u otvor kružnog oblika pokušavate „nagurati“ predmet koji je kvadratnog oblika. Ne ide. Ili ide uz tešku muku, napor i otpor. I zato vaše dijete ne voli učenje.

Postoji rješenje – metode učenja. One će taj kvadratni sadržaj preoblikovati, brusiti, sve dok ne postane okrugao i tako lako i efikasno (i dugotrajno) uđe u mozak. O metodama učenja pisat ću više u narednim tekstovima. Za sada je dovoljno osvijestiti da nije svako učenje efikasno učenje i da vrijeme provedeno u sobi „učeći“ nije garancija za uspjeh. Moguće je drugačije.

Piše: Marija Vlahović, mag. prim. educ., izvor: Mamin kutak