„Ljepota različitosti = snaga umjetnosti“: Društvo osoba s invaliditetom Rovinj pokrenulo je novi, inspirativni projekt

„Ljepota različitosti = snaga umjetnosti“ inovativni je program inkluzije koji povezuje djecu s teškoćama u razvoju i djecu bez teškoća kroz likovno izražavanje te terapijske radionice temeljene na igri i dijalogu.

Cilj projekta je osnažiti emocionalno, socijalno i kreativno izražavanje djece te stvoriti prostor međusobnog razumijevanja, suradnje i zajedničkog stvaranja.

Projekt se provodi uz financijsku podršku Zaklade "Hrvatska za djecu", u partnerstvu s rovinjskim OŠ Vladimira Nazora i OŠ Jurja Dobrile, a uključuje djecu koja su socijalno izolirana te djecu s izraženim umjetničkim potencijalima.

Tijekom školske godine 2025./2026. djeca će kroz 12  radionica  zajednički osmišljavati „savršen grad“ – prostor po njihovoj mjeri – koristeći likovni rad, igru i dijalog.

''Ideja je nastala iz svakodnevnog rada našeg infocentra i Kabineta za psihosocijalnu podršku, gdje nam se građani često obraćaju s različitim životnim izazovima. Među njima je bila i jedna majka djevojčice s teškoćama u razvoju, koja je tražila način da joj se pomogne u socijalizaciji.

I naša koordinatorica društva, Tamara Korenić, koja je inače i sama majka djevojčice, željela je pronaći prostor u kojem bi djeca mogla slobodno izražavati sebe – bez uspoređivanja i predrasuda'', poručila je Andrea Cetina, psihologinja i voditeljica Kabineta za psihosocijalnu podršku i savjetovanje.

Tea Vitas, administratorica Društva osoba s invaliditetom Rovinj: ''Važno je istaknuti da se projekt provodi uz financijsku podršku Zaklade "Hrvatska za djecu". Ta podrška omogućit će provedbu svih radionica i nabavu potrebnih materijala. Naši partneri u projektu su Osnovna škola Jurja Dobrile i Osnovna škola Vladimira Nazora.

Glavni ciljevi su povećanje socijalne uključenosti djece, poticanje kreativnog izražavanja i emocionalne razmjene. Program je namijenjen djeci i mladima u dobi od 10 do 14 godina.

"Imamo dvije skupine: prva su djeca s teškoćama u razvoju, koja su često i socijalno izolirana, a druga su djeca bez teškoća koja pokazuju izražen afinitet prema umjetnosti'', rekla je Tea Vitas, administratorica Društva.

''Umjetnost smo odabrali jer se u njoj razlike ne vide. Umjetnici su sami po sebi često "drugačiji". Umjetnost je univerzalan jezik – nadilazi granice verbalne komunikacije i omogućuje svakom djetetu da izrazi svoje misli i osjećaje.

Pruža slobodu istraživanja, a svako se dijete može osjećati prihvaćeno i važno. Različitost u umjetnosti nije slabost, nego prednost. Zato se i projekt zove "Ljepota različitosti - snaga umjetnosti".

Čim smo predstavili projekt školama, oni su odmah proslijedili informacije roditeljima. Imamo jako velik odaziv, ali još smo u postupku prijava. Radionice bi se trebale održavati od studenoga ove godine pa sve do travnja iduće godine'', poručila je Vitas.

U Hrvatskoj više od 50.000 djece ima teškoće u mentalnom zdravlju

Andrea Cetina, psihologinja i voditeljica Kabineta za psihosocijalnu podršku i savjetovanje otkrila nam je s čime se Kabinet bavi.

''Ja sam psihologinja u Kabinetu. To je mjesto gdje prvenstveno članovi našeg društva, njihove obitelji, ali i šira zajednica mogu dobiti stručnu podršku – psihološko savjetovanje, emocionalnu podršku i edukaciju.

Posebno radimo na rušenju stigme da je sramota potražiti pomoć psihologa. Kabinet je otvoren za djecu i roditelje jer smo kroz različite projekte, a najviše kroz projekt "Veliki i mali znalci" prošle godine, prepoznali koliko je važno da podrška bude kontinuirana i dostupna, ne samo kada se problem već pojavi, nego i preventivno.

Djeca se najčešće javljaju zbog problema u školi, teških okolnosti u obitelji, problema u odnosima, sa samopouzdanjem i regulacijom emocija. Roditelji traže podršku oko snalaženja u novim okolnostima i izazovima, često zbog prevelikog stresa i sagorijevanja. 

Prema dostupnim podacima, u Hrvatskoj više od 50.000 djece ima teškoće u mentalnom zdravlju – uključujući anksioznost, depresiju pa i suicidalne misli. Škola je mjesto gdje djeca provode veliki dio svog vremena, i gdje se – osim znanja – oblikuje i slika o sebi i svijetu.

Ako u zajednici postoji siguran prostor gdje se dijete može izraziti, gdje ga netko čuje i razumije, i gdje roditelji mogu dobiti podršku, tada dijete raste s više samopouzdanja, a roditelji se osjećaju manje usamljeno.

Iako naše društvo nije škola, mi kroz Kabinet i projekte surađujemo sa školama i lokalnom zajednicom, upravo s ciljem stvaranja okruženja u kojem se dijete može razvijati, rasti i osjećati prihvaćeno'', poručila je Cetina.

Inkluzivni karakter

Jelena Petranović – edukacijska rehabilitatorica i suradnica na projektu, otkrila nam je više o svom angažmanu, ciljevima projekta i aktivnostima koje slijede.

''Kad govorimo o poticanju dječje kreativnosti, iznimno važan faktor je spontanost. Rad u grupi usmjeren je na razvoj autentične kreativnosti – bez zadavanja stroge forme ili očekivanja.

Na prvoj radionici ćemo se upoznati – otkriti što volimo, kako se volimo izražavati, na koji način nam je prirodno likovno se izraziti. Kroz to upoznavanje dolazimo i do međusobnih interesa.

Sam kreativni proces je nepredvidljiv i često pun iznenađenja, ali moja uloga je da taj proces usmjeravam i da djeci pružim sve alate koje poznajem – kako bi mogla ostvariti svoj puni kreativni potencijal.

Radionice su zamišljene kao ciklus, što znači da radimo po principu nadogradnje – "building up". Krećemo od upoznavanja i postupno gradimo zajedničku temu koja će se provlačiti kroz cijeli ciklus. Svako dijete stvara svoj dio, ali taj dio će na kraju činiti dio zajedničke cjeline.

Projekt ima inkluzivni karakter, što me posebno veseli. Jako mi je drago da smo uspjeli pokrenuti projekt koji uključuje svu djecu – bez obzira imaju li teškoće ili ne.

Djeca s teškoćama dobit će priliku ravnopravno sudjelovati, a djeca bez teškoća moći će ih upoznati u jednoj intimnijoj, manje formalnoj atmosferi – za razliku od školske sredine koja je često strukturiranija.

Nadam se da ćemo kroz ove radionice stvoriti slobodniju i prirodniju atmosferu za međusobno upoznavanje, razumijevanje i rast.

Likovna umjetnost koristi vlastiti “jezik” – boju, liniju, točku, kompoziciju – i kroz te elemente dijete nesvjesno izražava ono što osjeća, što proživljava. Kad dijete stvori neko svoje djelo, ono mu zapravo "reflektira" unutarnji svijet – i pomaže mu da ga bolje upozna.

Kroz vrijeme, razvija i jača taj umjetnički jezik te na taj način može bolje uspostaviti ravnotežu sa sobom i s okolinom. Umjetnost aktivira i jača ono što u art terapiji zovemo "pozitivni resurs" – dio ličnosti koji je zdrav, kreativan, sposoban.

Ne bavimo se dijagnozama ni problemima, već osnažujemo ono što je već dobro u svakome od nas. I upravo to ima pozitivan učinak na sliku o sebi, samopouzdanje i emocionalnu stabilnost'', zaključila je Petranović.