Zašto Nova godina počinje 1. siječnja: Povijest datuma koji uzimamo zdravo za gotovo

Stoljećima su drugi datumi označavali početak kalendara, uključujući 25. ožujka i 25. prosinca, piše večernji.hr. Kako je onda 1. siječnja postao Nova godina?

Mnoge zemlje diljem svijeta obilježavaju 1. siječnja kao Novu godinu. Na Silvestrovo (31. prosinca) ljudi se okupljaju sa svojim prijateljima i obiteljima u novogodišnjoj noći kako bi proslavili radosnu prigodu darovima, raskošnim gozbama, zabavama i više.

Međutim, to nije uvijek bio slučaj. Zapravo, stoljećima su drugi datumi označavali početak kalendara, uključujući 25. ožujka i 25. prosinca, piše Britannica. Kako je onda 1. siječnja postao Nova godina?

Dijelom možemo zahvaliti rimskom kralju Numi Pompiliju. Prema tradiciji, tijekom svoje vladavine (oko 715. – 673. pr. Kr.) Numa je revidirao rimski republikanski kalendar tako da je siječanj zamijenio ožujak kao prvi mjesec.

Bio je to prikladan izbor, jer je siječanj dobio ime po Janusu, rimskom bogu svih početaka, a Ožujak je slavio Marsa, boga rata. Neki izvori tvrde da je Numa stvorio i mjesec siječanj.

Međutim, postoje dokazi da je 1. siječnja službeno počeo rimsku godinu tek 153. pr. Kr. Godine 46. prije Krista Julije Cezar uveo je više promjena, iako je julijanski kalendar, kako je postao poznat, zadržao 1. siječnja kao datum početka godine.

Širenjem Rimskog Carstva raširila se i uporaba Julijanskog kalendara. Međutim, nakon pada Rima u 5. stoljeću, mnoge su kršćanske zemlje promijenile kalendar kako bi više odražavao njihovu vjeru, a 25. ožujka (blagdan Blagovijesti) i 25. prosinca (Božić) postali su uobičajeni dani Nove godine.