Najstarije Seljanske maškare: Barba Guerino (90) u povorci bez prekida još od 1960. godine

U Rovinjsko Selo maškare ne dolaze kao običaj – one dolaze kao dio identiteta. Iz godine u godinu, bez prekida i bez zadrške, Seljanske maškare potvrđuju ono što se ovdje dobro zna: tradicija živi samo ako je ljudi nose u srcu i prenose dalje.

Među šarenilom maski, smijehom i glazbom, ove su godine posebnu pažnju privukla dvojica barba koji su simbol ustrajnosti i zajedništva – barba Guerino Šturman (90) i barba Anđelo Radovan (78), najstarije aktivne Seljanske maškare.

Barba Gverino živa je kronika sela. U maškare ide još od 1960. godine, a u više od šest desetljeća propustio ih je samo jednom – dok je bio u vojsci. Sve ostalo vrijeme, bez obzira na godine, okolnosti ili vrijeme, maškare su bile dio njegova života.

„Maškare, super je ovdje u Selu. Sam mislio da neće biti, ali ti mladi su još aktivniji, dobri su jako. Super je ovdje u Selu. Služi nas vrime i sve je jako dobro, veselo i ne more bolje“, rekao nam je barba Guerino, s osmijehom koji govori više od riječi.

„Koliko lit gren? Sad iman 90. Od 1960. svako lito gren u maškare, samo ono lito kad sam bio u vojsci ne – drugo svako lito gren.“

Upravo u toj rečenici sadržana je srž Seljanskih maškara – kontinuitet. One nisu manifestacija koja se „odradi“, već zajednički čin sela, mjesto susreta generacija, dokaz da se tradicija ne prekida nego nadograđuje.

Foto: IstraIN

Uz barba Guerina, i barba Anđelo Radovan svojim prisustvom potvrđuje koliko su maškare duboko ukorijenjene u svakodnevicu Rovinjskog Sela. Njih dvojica stoje rame uz rame s mladima, pokazujući da se ljubav prema običajima ne mjeri godinama, već predanošću.

Seljanske maškare tako nisu samo povorka ili veselje u kalendaru. One su simbol zajedništva, međugeneracijskog poštovanja i snažne veze ljudi s vlastitim selom.

Dok god u njima sudjeluju i najmlađi i najstariji, tradicija je sigurna – a Rovinjsko Selo može biti ponosno na svoje maškare.