Dušan Džamonja kipar je rođen u Sjevernoj Makedoniji 31. siječnja 1928. godine, a preminuo je na današnji dan, 14. siječnja 2009. godine u Zagrebu.
U Zagrebu polazi osnovnu školu i gimnaziju, a maturirao je u Beogradu. Kiparstvo je diplomirao na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti kod Vanje Radauša i Frana Kršinića, a magistrirao je 1951. kod Antuna Augustinčića.
Bio je suradnik Majstorske radionice F. Kršinića 1951.-53., potom započinje raditi u vlastitom ateljeu. Godine 1951. u Pazinu je izradio prvi spomenik (oslobođenja Istre), a iste godine prvi put izlaže na kolektivnoj izložbi ULUH-a u Opatiji. Prvu samostalnu izložbu imao je 1954. u Zagrebu, a u inozemstvu 1957. u Milanu.
Ukupno je priredio oko 120 samostalnih i retrospektivnih izložbi u zemlji (u mnogim gradovima svih republika nekadašnje Jugoslavije) i inozemstvu (Venecija, Zürich, Rim, Pariz, Lausanne, Mannheim, Antwerpen, Bologna, Düsseldorf, Bruxelles, London, Trst, Lisabon i dr.). Sudjelovao je na brojnim grupnim izložbama i likovnim smotrama širom Europe i u SAD-u. Radovi mu se nalaze u 50-ak muzeja i galerija te na javnim prostorima, među ostalim i u Poreču i Opatiji.
Radio je monumentalne apstraktne skulpture, omiljeni materijali bili su mu bronca, željezo, korten čelik i aluminij. Razvio je specifičan stil u tehnici spoja čavala i spaljenog drva, a radio je i spomeničke cjeline od kamena i betona (Podgarić u Moslavini, Barletta u Italiji, Kozara i dr.).
Osim kiparstvom bavio se i idejnim oblikovanjem javnih zgrada i prostora (džamije u Rijeci i Oranu, fontane u Zagrebu i Rijeci, projekt nebodera od 100 katova, projekt kulturnog centra u Vrsaru i dr.). Po njegovom idejnom rješenju projektiran je i izgrađen 1978. spomen-dom na Rušnjaku kraj Baderne. Značajan dio njegovog stvaralačkoga opusa čine i crteži i grafike.
Bio je dopisni član SANU (od 1988.) i redoviti član HAZU (od 2004.). Na Venecijanskom bijenalu 1960. nominiran je za Grand Prix te je postao cijenjen u međunarodnim razmjerima. Dobitnik je brojnih prestižnih nagrada za skulpturu, crtež i grafiku, te za spomeničke projekte, a o njegovom radu pisali su ugledni svjetski likovni kritičari.
Živio je i radio u Zagrebu, Bruxellesu i nadomak Vrsara, gdje je polovicom 1960-ih počeo obnavljati i dograđivati ruševnu stanciju Valkanela.
Uz atelje uredio je i galeriju, a početkom 1970-ih u suradnji s tadašnjom Općinom Poreč i porečkim Narodnim sveučilištem, na javnoj površini oko zgrada oblikovan je Park skulptura Dušana Džamonje. Za javnost je otvoren 1981., u njemu je 26 skulptura nastalih od 1963. do 1988., a Park je danas u sastavu Zavičajnog muzeja Poreštine.
Za svoj doprinos brodogradnji, Viktor Juričić je 1987. godine dobio nagradu Grada Pule, a godinu dana kasnije i zlatnu plaketu INOVA, čime je priznata njegova inovativnost i dugogodišnji rad u industriji.
Pučko otvoreno učilište Grada Rovinja uvijek se pobrine za raznolik program filmskih naslova za sve ukuse, a na vama je samo da odaberete omiljeni naslov i rezervirate svoje mjesto.
Ovaj impozantni bakreni kip, visok gotovo pet metara, nije samo simbol vjerske predanosti, već i dio povijesne priče o umjetnosti, tradiciji i izazovima kroz koje je prošao tijekom stoljeća.
Uvertira u zimsko razdoblje bit će meniji u kojima će glavnu ulogu imati kiseli kupus, a menu će se sastojati od predjela, glavnog jela i deserta te će se nuditi po promotivnim cijenama u rasponu od 20€ do 30€.
Prva kazališna iskustva stječe kroz dramski studio Istarskog narodnog kazališta u Puli pod mentorskim vodstvom Roberta Raponje. U to je vrijeme ostvarila niz uloga u različitim predstavama.
Bura je iznimno hladan, nepredvidljiv i jak sjeverozapadnjak koji nastaje kada suh, težak, hladan zrak s kopna struji prema moru. Dinamičko zagrijavanje zraka pri njegovom spuštanju na niže nadmorske visine sprječava kondenzaciju vodene pare te je bura izuzetno suh vjetar.